05:45

Medicinske sestre vas bude i mjere vam tjelesnu temperaturu, a nekad vam ju izmjere i bez da vas bude. U slučaju da časna radi, morate se probuditi jer ona pali svijetla i svojim glasom ne dopušta nikome da spava.

07:00

Službeno se budite i ubrzo dolaze sestre dati vam tzv.terapiju to jest nešto protiv bolova. Ubrzo dolazi i profesor Kovač u vizitu. To je trenutak kada su svi na odjelu uzbuđeni, i pacijenti i osoblje se nadaju samo najboljim riječima iz profesorovih usta.

08:00

Polako se sve budi, noćna smjena odlazi, drugi dolaze. Dolazi i doručak. Ako niste drenom vezani za krevet, idete jesti za stol.

09:30

Dolazi fizioterapeut i s njim radite vježbe. Ako vam dođe Damir, imati ćete sreće, jer ćete se više smijati nego vježbati s njime.

10:30

Slobodni ste do ručka. Mi smo cure to vrijeme koristile za priču ili bi se slušala muzika. TV uopće nisam gledala jer su mi se oči previše umarale.

12:00

Dolaze vam roditelji. Ako ste u mogućnosti šećete, ako niste, samo ih gnjavite iz kreveta
Sestre su tu opet za terapiju i uskoro dolazi ručak.

14:00

Vrijeme za odmor. Tih je par sati stvarno vladala tišina, iako je službeno vrijeme posjeta tek tada počinjalo.

16:00

Još malo hodate ako možete. Radite vježbe bez nadzora fizioterapeuta.

18:00

Večera.

19:00

Polako tjeraju roditelje i mi curke opet krećemo sa pričom i smijehom.

21:00

Opet terapija. Vrijeme je za spavanje. Ali mi bi bile budne još barem dva, tri sata. Osim kada ste neposredno operirani, onda vam nije do ničega osim spavanja.


Eto, tako to otprilike ide. Iako na izgled jednostavno, bilo je teških trenutaka u bolnici, a i onih lijepih, zbog čega mi i boravak u 11-ici toliko fali.
Spomenut ću se četiri česte teme, u vezi kojih sam već dobila pitanja od cura koje čekaju operaciju.

HRANA:
I nije tako strašna, kao što inače bolnička hrana biva. Na odjelu sam boravila tri dana prije operacije i tada sam stvarno sve jela. Poslije operacije mi se apetit smanjio, što je bilo i očekivano. Hrana je bila možda malo nezačinjena, no to je i normalno u bolnici. Ako niste preizbirljivi, pasat će vam.

VAĐENJE DRENA:
Ta tema svima stvara nedoumicu i strah. I meni je. Nakon operacije se probudite sa drenom, tj.sa cjevčicom koja se nalazi u vašoj rani i čisti ju. Nepotrebne tvari odlaze sa krvlju u bočicu na kojoj razina tekućine mora dvaput biti ispod sto, da bi vam ga izvadili. Ne boli, samo smeta pri kretanju. Ja sam imala tu sreću da sam dobila mali dren i mogla sam hodati sa njime. Skinuli su mi ga tri dana nakon operacije, a zna se desiti da cure imaju dren i po 15 dana. Sve je to normalno, jer svako tijelo individualno reagira na takve pojave. Dakle, bilo je oko 14:00 sati i sestra je zamolila sve roditelje da izađu iz sobe. Inače profesor vadi dren, ali pošto je moj dren bio mali, sestra je to obavila. Prvo je skinula flaster sa mojih leđa i onda je nešto čačkala oko drena. Bila sam spremna na malu bol i čvrsto sam rukama stisnula jastuk. Osjetila sam kako dira cjevčicu i kako ju je prerezala kako bi joj bilo lakše izvući ju. Odjednom je stavila gazu na mjesto gdje je dren ulazio i zvala je Tomu da stavi flaster. Molim? Zar je gotovo? Pih.. To sam si pomislila, zato nemojte da vas plaši vađenje drena ili konaca jer ste proživjeli nešto puno bolnije i strašnije!

KAHLICA:
Imala sam tri dana prilike gledati kako curama kahlicu donose dečki i kako one nuždu obavljaju u krevetu, pred svima! To mi je tada bilo nevjerojatno i rekla sam samoj sebi da si to neću dopustiti. Ali jesam. Poslije operacije sam shvatila da je sasvim normalno ići na kahlicu, i to u krevetu, jer drukčije ne možete. A shvatila sam da je čak i bolje kada vam kahlicu donesu dečki jer su puno pažljiviji i strpljiviji od sestara.

TUŠIRANJE:
Tuširate se dan prije operacije i to je to. Sljedećih tjedan dana dopušteno vam je (a i niste u mogućnosti za ništa drugo) samo osvježiti se vlažnim maramicama. Dan prije odlaska, dakle šest dana nakon operacije, mama me istuširala u bolničkom kupatilu i bilo je to veliko olakšanje!

I za kraj, par slikica iz bolnice:

Moja leđa dan nakon operacije:



Danijel, ma najbolji je na odjelu:



Šipke i šarafići:



Rez kojeg sam tako zavoljela:



Čisto radi usporedbe: