Napokon s velikim ponosom mogu reći-operirana sam. Moja je kralješnica ravna.

Kronologija:
19.09=primljena u bolnicu
22.09=operirana
23.09=stala na noge
25.09=skinuli mi dren
29.09=otpuštena iz bolnice

OK, prepuna sam utisaka, informacija, iskustava, misli i dojmova, ali mi je jako naporno sjediti i tipkati tako da ću vam u sljedečim postovima iznijeti sve sitnice. (ni ne pitajte me koliko mi je trebalo da napišem ovaj za mene kratak post)

Moram samo napomenuti da ovu operaciju smatram jednim jako pozitivnim iskustvom, ne kajem se ni trunke i svima koji se predomišljaju u vezi operacije imam uputiti-hrabro, usudite se, jer, vjerujte mi, to je najbolje riješenje za vaše skolioze! (aaaah ne moram pisati naše skolioze)

Ovom prilikom pozdravljam cure iz legendarne 11-ice. Jedanaest dana, dvadeset četiri sata na dan, zajedno u svemu. Tako kratko razdoblje bilo je dovoljno da se zbližimo, povežemo i postanemo kao sestre. Curke, jako sam ponosna na nas, sve loše što smo proživjele, iza nas je, a sve dobro, uvijek ću pamtiti. Sada smo ravne i isplatilo se unijeti malo truda. Jako mi je teško jer sam svjesna da se neke od nas možda nikad više neće susresti jer smo iz različitih dijelova Hrvatske, ali želim da ostanemo u kontaktu i vjerujte mi, nikad vas neću zaboraviti. Veelliku pusu šaljem:

*Kristini
*Josipi
*Ivani
*Marini



Veliki pozdrav i Biljani, Ivi i Luciji te dvijema bakicama koje su jednu noć prenočile s nama, želim vam svima sve najbolje!

Neću zaboraviti ni legendarno osoblje koje je naše dane u bolnici učinilo posebnijima!
Moram izdvojiti Valeriju, Danijela, Tomu, Matiju, Tamaru, Marijanu i Damira.
Pozdravljam vas sve, želim da i dalje uljepšavate dane curkama koje čekaju operaciju i koje su operirane, a i ostalim pacijentima! Bilo je dovoljno par dana provesti s vama u smijehu i zezanciji da uđem u vaš mali svijet i naviknem se na vas. Jako je čudno doći kući i leči u moj krevet. Sama u mračnoj sobi, bez Biljane koja će viknuti "Samo pojačajte, moj styling to može podnijeti". Ili bez Josipe koja će nam pjevati, bez Marine s kojom ću se smijati časnoj.. Nema Danijela koji će te gađati papirima ili Tome koji će ti potajno puniti mp4.. Kakva sam ja čudna biljka, prvu noć kod kuće sam jako plakala, pukla me neka nostalgija i htjela sam se vratiti u bolnicu.

Velika hvala svima koji su bili uz mene, svima koji su slali mailove i sms-ove, i posječivali me!

Uglavnom, sljedeći ću post posvetiti osobi koja je za mene heroj. Divim se toj osobi, možemo reći da je za mene ona uzor i mislim da je vrijedna da joj se posveti cijeli blog, a ne samo jedan post. O kojoj se osobi radi, večina može predpostaviti. Do sljedečeg puta, puno vam pozdrava šalje Ivana. To jest BIVŠA SKOLIOZA Ivana.