bilo je to prije 6 godina čak
kao prvo, znam, znam, znam...nije me bilo zaista dugo. ma u biti neću se ispričavati. ima mnogo razloga i nije mi žao. pa da krenemo.
u mom životu u posljednjih ne više od mjesec dana dogodilo se svašta. kao prvo i zasad najvažnije NISAM VIŠE STUDENT!!!! i tako mi je žao. svijet odraslih još nije spreman za jednu ovakvu luđakinju kao što sam ja 
, a ni ja nisam spremna za svijet odraslih. previše me toga straši i tjera na neželjene odluke. a tako valjda mora ići. ali, da ne budem nezahvalna, ipak sam sretna što ne moram više učit i strepit za ispite. to je zasad stvar prošlosti. znam, falit će mi i to jako, al lako se ja vratim u školske klupe i to kao profesor, nadam se 
od tog silnog uzbuđenja s diplomom nisam ni mislila o blogu, zaboravila sam da uopće postoji. ali eto mene nazad i nadam se ne samo na kratko. koliko god vremena mogu posvetit ću ovdje. uglavnom, danas je točno 6 godina otkad smo se ja i Ljubav Moja upoznali. da, bilo je to na Trgu bana Jelačića na slijepo. i eto nas danas pred svadbom - to ja zovem sudbinom. bas sam sretna i smirena.
i ovih dana nakon par godina svađe i nesuglasica pomirila sam se sa dotada najboljom frendicom. to me je proganjalo dosta dugo, a sutra napokon idemo na jednu duuugu kavu. jedva čekam i totalno sam uzbuđena. ipak smo starije i ozbiljnije i neke cimerske stvari moraju se pokopati i zaboraviti te produljiti dalje to nase prijateljstvo. samo jednom se zivi, zato ne treba gubiti vrijeme.
od danas sam i službeno nezaposlena osoba na zavodu u zagrebu. da, u zagrebu jer od ponedjeljka, jučer, sam službeno stanovnik zagreba. jedna od mnogih koje to postaju. nije da sam baš i preponosna jer svi bježe ovdje, ali ja volim zagreb a i sticajem okolnosti on voli mene 
. no, ipak sam ja i dalje brođanka, bez obzira što na mojoj osobnoj pisalo. i to jako ponosna brođanka koja se nada da će se stvari u tom nekad predivnom gradu promijeniti na bolje. ako ništa i sama ću se pobrinuti za to.
umorna sam već, idem lagano u krevet!
blogamo se skoro ljudi 
