Savršena domaćica
|
Upravo sam pročitala sinoćnji post moje drage blogerice Luki i nemalo se iznenadila. S radošću čitam njene postove, jer je uvijek živo i veselo, te otkrih da me u sinoćnjem postu draga Luki pohvalila za recept, koji sam s njom podijelila. I čini mi se da sam na taj način ušla u svijet savršenih domaćica.  Da me sad mama vidi.  Dakle, evo i malog objašnjenja. Uopće nisam gurman, a pored toga, na dosta hrane sam alergična ili mi se ne sviđa okus ili miris, pa mi to dodatno smanjuje izbor mogućeg obroka. Kako hrana ne predstavlja fokus mog života, na nju apsolutno zaboravljam. Tako npr kad dođu gosti, neće mi pasti na um da ih "majčinski" ponudim nekom hranom ili sokom. Jer sam ja rijetko gladna i pijem 1 čašu tekućine tjedno. Ali zato ću vam skuhati kavu, servirati vam neke slatkiše i pred vas staviti pepeljaru, ako slučajno pušite. Druga su pravila kad je fešta, naravno da ljudima dam jesti.  Ali nije sve tako crno. Obožavam peciva i kolače i tu ne prezam ni od toga da u ponoć radim dizano tijesto za kiflice i onako vruće ih pojedem, pa mi bude zlo poslije. Te su moje kiflice nadaleko poznate i bile su omiljeno Reino jelo. Koliko god da je čvrsto spavala u te sitne noćne sate, redovno se ustajala i dolazila u kuhinju, čim prva tura izađe iz pećnice. I naravno da sam joj dala, ali kad se ohladi. Na nju sam ipak pazila više nego na sebe. S obzirom da mi je Luki utrla put savršene domaćice, čim ukoričim hrpetine svojih recepata, koje btw nemilice skupljam na čudnovatim mjestima, obavijestit ću vas.  Draga Luki još ti jednom hvala. Još malo Reinih slikica Čuva ulazna vrata  Na Rastokama  Ovako se, kraj svog kreveta spava na tuđem  |
