ssk(scena svih kreativnih) koji vodi stojan simic krpica

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (5)
Studeni 2010 (9)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (9)
Srpanj 2010 (7)
Svibanj 2010 (13)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (9)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (9)
Travanj 2009 (6)
Ožujak 2009 (5)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (12)
Lipanj 2008 (12)
Svibanj 2008 (11)
Travanj 2008 (17)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Ovo je licna stranica Stojana Simica Krpice,clan Drustva knjizevnika Vojvodine,Drustva pisaca Bih,Knjizevne zajednice sa teritorije bivse Jugoslavije,Saveza knjizevnika u otadzbini i rasejanju,slobodan umetnik koji uopste nije u stanju da uplacuje za socijalno i penzijsko osiguranje,nekako se snalazi radeci svakojake poslove,
objavio vise knjiga ali smatra da jos nista znacajno nije objavio isali se kako ce tek u 101 objaviti svoje izabran
e pesme.
ssk(scena svih kreativnih)
je scena koja zvanicno nije nigde registrovanakao organizacija (da ne bi bila upropastena usljed ljudske teznje za novcem i moci ),nema svoje sediste(sediste gde je trenutno tamo Stojan Simic Krpica((iza koje ne stoji nijedna politicka stranka,nijedna verska organizacija,nijedna spiritualna organizacija,nijedna ekonomska organizacija,nijedna mafijaska organizacija,nijedan tajkun,nijedna kulturna institucija ,niti bilo koja nacionalna niti internacionalna kompanija,niti bilo koja drzava,niti EU niti Ujedinjene nacije,niti bilo koja vladina ili nevladina organizacija) koju svakodnevno (besplatno,nista ne ocekujuci niti trazeci) organizuje,uredjuje i vodi knjizevnik Stojan Simic Krpica koji je posle jedne vizije iz 1978.godine samoironijski i iz zabave uzeo pseudonim(Visnjislav (slavi Visnjeg)visnjev(Bozji), vobanolec(nobelovac jer svi teze da postanu nobelovci a krpica nema takvih zelja ni namera) mikadeak(anagram reci akademik jer svi hoce da budu akademici a Stojana Simic to ne zeli ni ima ikakvu nameru) - koji nije clan nijedne politicke stranke i iza koga niko i nista ne stoji)) iz ljubavi prema drugom ljudskom bicu,bolje reci prvom ljudskom bicu,u cilju da kreativnost dopre do svakog ljudskog bica a i za sve marginalne grupe(izbeglice,prognanike,invalide svih kategorija,romsku
populaciju,decu i omladinu bez roditelja i bez roditeljskog staranja,decu i omladinu ometenu u razvoju,vojnike,zatvorenike,bolesnike,stare i iznemogle...)
na kojoj mogu a ne moraju da ucestvuju svi koji hoce a kreativni su,Svi svoji kreatici/kreativke ,mogu a ne moraju i afirmisani i pocetnici,mogu a ne moraju i istaknuti i skrajnuti,

bez vredjanja po bilo kojoj osnovi

wavewavewavewave:w

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

16.11.2008., nedjelja

Medjunarodna nagrada za nenametljivu ali znacajnu kreativnost -Simonu Grabovcu

Medjunarodna nagrada za nenametljivu ali znacajnu kreativnost -Simonu Grabovcu

Medjunarodna nagrada za nenametljivu ali znacajnu kreativnost bice urucena pesniku Simonu Grabovcu u Novom Sadu,u kafeu "Il Mile fjori",Zmajjovina 2 ,u sredu 26.11.2008.u 19 sati u organizaciji Scene svih kreativnih uz odgovarajuci program i nastup pesnika

Nagrada ce biti dodeljena prema ideji i inicijativi knjizevnika Stojana Simica Krpice, uz podrsku Jovana Mihajila.

Kao i ostale nagrade za kreativnost, koje su dodeljene prema ideji Krpice, i priznanje za nenametljivu ali znacajnu kreativnost sastoji iz plakete i diplome, a dobitnik bira sledeceg dobitnika, odnosno nema lobiranja, ni ziriranja.




Simon Grabovac rođen 1955. godine, živi i radi u Novom Sadu. Autor je više knjiga pesama - "Krtičnjak" (1979), "Velikom ovnu" (1984), "Prasak" (1991), "Posipanje pepelom" (1991), izabrane pesme "Strašni lik" (2002), "Tok stvari" (2006). Zbirka "Isiot" sastoji se od tri ciklusa - Prozori stakla, Treperava tačka i Iskopine reči. "Simon Grabovac nije eksperimentator poezije, već kultivisani duh koji u 21. veku potvrđuje mišljenje da se poezija na može više pisati bez širine opšte kulture. Između Eliota i Vitmana, on traži neispunjen prostor u kojem će zasaditi svoje egzotično poetsko stablo. Otud "Isiot" poput lekovitog praha leči ožiljke reči, privida i stvarnosti", najavljuje knjigu urednik KOV, Petru Krdu. "Poezija Simona Grabovca pruža maksimum ekspresije i strasnu težnju za perfekcijom, a istovremeno nudi mogućnost individualnog dograđivanja lirskog subjekta. Grabovac je nesumnjivo danas jedan od vodećih pesnika srednje generacije čije je stvaralaštvo nažalost u senci", primećuje Krdu.


U odnosu na svoje prethodne zbirke i izbore poezije (npr. „Strašni lik” ili „Tok stvari”), najnoviji rukopis novosadskog pesnika i kritičara Simona Grabovca (1955) pokazuje znake nesumnjivog preobražaja kako tehnike pesme i njenog formalnog lika, tako i izvesnih motivskih inovacija koje svakako proširuju smisaonu optiku i čitalačka očekivanja. Naviknut na Grabovčev gotovo minimalistički, zgusnut i katkada racionalno-algebarski pesnički postupak, čitalac ove zbirke biće spontano uvučen u jedan drugačiji, humaniji, liričniji i svakako ličniji govor pesnikov – ali ujedno i u jednu složeniju poetsku situaciju koja počiva na svojevrsnoj arheologiji sećanja o postupcima, događajima, likovima, stvarima i rečima.
Poniranje u nataložene i često suprotstavljene tokove i slojeve pamćenja odvija se spontano, kroz narativnu prizmu pesničkog subjekta koji se potom razgranava u različite poetske instance i identitete. Približavanje i udaljavanje, umnožavanje i podvajanje lirske optike utiče i na unutarnju dinamizaciju vremensko-prostornih koordinata u kojima se, kao u kakvoj alegorijskoj bajci, kreće junak Grabovčeve poeme. Kažemo namerno poeme, jer su tri ciklusa zbirke „Isiot” („Prozori stakla”, „Treperava tačka” i „Iskopine reči”) organizovana u obliku fragmentarne duge pesme s analitičkim brojčanim oznakama koje pastiširaju naučni diskurs. Bez naslova, ovi tekstualni delovi funkcionišu upravo kao svojevrsne iskopine, arheološki ostaci prepoznatih životnih situacija i značenja. Pogotovo onih koje su vezane za odnos između stvaralačkih činova oca i sina, odnosno platonističkog podražavanja različitih nivoa realnosti: sveta ideja i sveta stvari.
Kao da u ovoj tački pesnik vodi pritajenu polemiku s ontološkim statusom poezije, s njenim preimućstvom, ili pak iluzijom da bude apsolutna stvarnost. Ali, s druge strane, poezija nikako ne živi samo od jezika, već i od pesnikove spretnosti i hrabrosti da se spusti što dublje u podsvesno, poluzapamćeno i tako naknadno jezikom osvesti pojedina značenja koja bi inače ostala zatamnjena: „...ići samo po / koncu slika sećanja. Lavirati. / održavati nepostojeću ravnotežu. / prašinu uzburkati vodu dići a / ne odavati ništa kao u pesmi / koju pišeš. Nevidljivi /oslonac naći u detinjstvu. /hodati tako da propadaš / sve dublje a / da ne zakačiš ni jednu / od / ključnih dubinskih / mina neprozirne / pesme (1.3.2. „Prozori stakla”).
Sećanje stoga može biti prozirno i otvoreno za poetsko istraživanje samo onda kada pesnik pokuša da racionalnim postupkom kreira priču o nastanku pesme, poput Poa u „Filozofiji kompozicije”. Pa čak i tada, autobiografsko sećanje vara, menjajući se u poetsko sećanje sa svojom vlastitom logikom i ograničenjima: „kuda je to vodilo nisam / mogao da odgovorim ali nešto me je vuklo / da saznam da li je stolica pored / stola, knjiga na svom mestu, / list papira prazan nekako / sam bolje, dalje video kroz / predmete / iako / ne mogu da / setim šta” (1.3.3.).
Čak i dugogodišnja traganja za reliktima napukle priče, opasni silasci niz stepenište do lavirinta u kojima su pohranjeni kovčezi s praznim stilskim figurama i simbolima – pesnika neprestano uveravaju da je svaki pokušaj sabiranja smisla jalov posao, uvek nepotpun i nedostatan sadržaj. Izlazak iz sebe, iz svog trenutnog identiteta često se reflektuje prelaskom iz prvog u treće lice (muškog ili ženskog roda), u objektivizovan govor koji u središnjem delu zbirke vrhuni proznom crticom „Beseda o prostoru uvek se svodi na govor o vremenu” (ovaj prelaz u izvesnoj meri narušava ritam stihovnih delova). Slike koje se sinhrono i simultano pojavljuju ovde i tamo, u trenutku pisanja i sećanja, upućuju na jednu od uvodnih pesama zbirke posvećenoj ljudskoj koži kao simbolu odeljenosti od sveta. Ali i mestu na kojem se spoljašnja percepcija preliva u nekakvo unutarnje intuitivno znanje. Gde iskopine reči neumitno postoje, obasjane toplinom prolaznosti i svog novog, uvek drukčijeg života.
Bojana Stojanovic Pantovic

Nagrada ce biti dodeljena u sredu 26.11.2008.u 19 sati ,u kafeu "Il Mile fjori",Zmajjovina 2 uz odgovarajuci program
u kojem ce ucesatovati Stevan Vukajlovic,
,mr Pavel Domonji,mr Jovan Mihajilo,Danijela
Popov,Emsura Hamzic,Vesna Stojkovic,Sanja Petrovic,Ljubica Vukov
Davcik,Divna Bijelic,Rajica Dragicevic,Gojko Curcic,Sasa Nisavic,Nera
Legac,Aleksandar Obrovski,Vitomir Miletic Vitata,Jasmina
Prodanov,Svetozar Savkovic,Marina
Zinic-Ilic,Branislav Djukic,Tanja Draskovic,Tanja Radosevic,Jasna Djukic,Stojan Simic
Krpica...
- 14:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.