scarpetta
ponedjeljak, 02.05.2005.
Odrastanje...
Kako je odrastanje djece traumatičan proces za njihove roditelje! Naročito u onoj, malo starijoj dobi, recimo između 18. i 20. Sve do tada (kod nekih je to i puno ranije!), odrastanje je relativno "bezbolno", rekla bih...no, no, nemojte sad odmah graknuti...Zbilja, ti mali klinci jesu zahtjevni, hiperaktivni i sve ostalo, ali ono kaj je najbitnije, možete imati nad njima kakvu-takvu KONTROLU. No, kad malo poodrastu, stvari se počnu zamjetno mijenjati iz temelja...Evo, dotična gđica (sa sličice heheh) je jučer napunila 19 godina! Zar to nije sjajno? Biti relativno mlada mama i imati toliko odraslu kćer? Al, nije to sve! Imam ja još jednu. Ona će u srpnju napuniti veeeeeeelikih 18! Misli svatko da je meni lako....heheh...al nije, nimalo... Ukratko, odu cure u subotu navečer slavit ročkas van sa društvom (više se ne slavi u krugu obitelji, tak da znate!) i dođu u 4,30 u jutro doma. Napominjem da obično nisu vani duže od dva, ali ovo je bio ROĐENDAN, iznimna prilika! Naime, ja sam bila zaokupljena pečenjem kolača, dok je tata dogovarao s njima detalje (to me opravdava!) i vrijeme njihovog boravka vani. Rekao im je "NE BITI PREDUGO!" Pitam ja vas, što to znači "predugo"????' Nekome je to dva u jutro, nekome sedam u jutro, zar ne???????? Da ja imam ročkas i dobijem izlaz "ne predugo" i ja bih ga maksimalno produžila! To je normalno. Pa sjetim se svojih izlazaka! No, tatica se u dva prenuo iza sna i vidjevši koliko je sati (proklete crvene brojke na stropu!), počeo se pjeniti, probudivši i mene i mačka...i sve redom heheh, mumljajući kako neće više ići van, kak im je to zadnji izlazak do ljeta, kako im neće davati lovu, kak su iste ko i mama, kak mene nije briga, kak ja mogu bezbrižno spavati i lalalalal...zgrabio mobitel i zove malo jednu, malo drugu...čujem kak mobiteli zvone, ali ni jedna se ne javlja! Kako bi ih i čule od te silne buke po kafićima u to doba! A ako i čuju, neće se javiti, jer znaju zašto ih zove heheh...pomalo smiješno, al ne smijem se smijati! Ma, nije da ne brinem,ali što ću sada? Zar ću ih zatvoriti u četiri zida? Ili ići s njima za pratioca??????? Imam povjerenja u njih, jer su dokazale da ga mogu imati i kakav je sad problem što su duže ostale? I to slaviti ročkas!!!!! Ali, dokaži ti to njemu! I tako, nakon puno buke, čovjek je popio apaurin za smirenje i...zaspao ko beba! A ja ostala buljiti u strop do ranojutarnjih sati, dok moje gospođice nisu otvorile ulazna vrata.... I sad mi recite da je lako biti roditelj! Ajoj! |
- 12:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
svakodnevica...od politike do mode i natrag Zašto nemam hrabrosti za...? Kako steći poštovanje i samopoštovanje? Kako se prestati samosažalijevati? Odlučni rezovi u životu...
Moje pjesme, moji snovi....
Sanjam da te opet slušam kako dišeš, kako dišeš dok savija se trava, da me dira tvoja kosa plava, tvoja kosa na mom licu draga... Sanjam, da se opet ljubimo u klasju, u tom klasju što leži tu pod nama i da luta tvoja ruka vrela, tvoja ruka preko moga tijela... Samo jedan život imam i ludo ga bacam, jer zavoljeh jednu ženu ženu koju sanjam. Samo jedan život imam koji nisam htio, jer zavoljeh jednu ženu koju nisam smio... ************** Tu u meni još ima snage za sve dobre i loše dane jer dok ima još imalo nade ja ću vjerovati da LJUBAV postoji... *************** [B]Proljeće je.... proljeće je a u meni nemir od sreće bi zagrlio svemir... proljeće je i miriše trava srce kaže ti si ona prava.... Teško je mislit na romantiku slušat razum i logiku, kad si tako mmmmmmm DOBAR... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||