Bitno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi!

nedjelja, 31.12.2006.

Čemu analizirati staru godinu, ako nećemo odlučiti biti bolji u Novoj?

Ovu rečenicu koju sam stavila kao naslov svećenik je rekao u današnjoj propovijedi. Zaista, čemu analizirati ako nećemo obećati biti bolji, iskreniji, ljudskiji? Sukladno tome, zaželila bih svima koji su nešto odlučili promijeniti da u tome i uspiju! Želim vam svima prijatelje, obitelj, ljude koji će vas podržavati u vašim odlukama. One koji ne će odustati od vas kada pokleknete niti se zasramiti vaših pogrješaka. Želim vam da pronađete takvu vrstu Ljubavi, Prave Ljubavi. Ona sigurno ne će doći točno u ponoć, pokucati i predstaviti se. Ponekad je treba tražiti, žrtvovati se. Ali, vjerujem u vas, znam da to možete. Ustrajte! Dakle, želim vam mnogo ustrajnosti i strpljivosti.
A, što će vam sve to, ako vjere nemate? Vjeru, neizmjerno veliku, dragi prijatelji, želim vam u novoj 2oo7.! Vjerujte u ljude, sebe, čuda, Boga! S vjerom ništa nije nemoguće, odnosno, sve je moguće!
Želim vam ostvarenje mnogih snova, zdravlja, sreće...obiteljske sreće, prijateljske sreće...
Želim da vam svaki dan netko uljepša nečim sitnim, riječju, pogledom, zagrljajem, osmijehom...tako da nikada ne zaboravite gdje je izvor istinske radosti.
Želim vam da uvijek umijete pronaći ono dijete u sebi i da znate s njim razgovarati! da se znate s njim družiti i nasmijati...
i možda jedna neobična želja...barem ne jedna od onih klasičnih koje uvijek želimo jedni drugima... Želim vam mnogo putovanja! Netko mudar je rekao kako putovati znači živjeti. Živite!
Živite kao nikad do sada, usudite se sanjati, željeti! Pomažite, rastite, okrećite glave suncu!
Ali, nikada, nikada nemojte zaboraviti tko ste zapravo i odakle ste!
I za kraj evo nešto što sam dobila mailom...još neke želje...
I wish you Health...
So you may enjoy each day in comfort.
I wish you the Love of friends and family...
And Peace within your heart.
I wish you the Beauty of nature...
That you may enjoy the work of God.
I wish you Wisdom to choose priorities...
For those things that really matter in life.
I wish you Generousity so you may share...
All good things that come to you.
I wish you Happiness and Joy...
And Blessings for the New Year.
I wish you the best of everything...
That you so well deserve.

Inače, dobila sam Net natrag tako da ću vas nastojati sve obići. Htjela sam vam svima zahvaliti što ste me obilazili, blog koji je spavao i što ste mi davali podršku! Neizmjerno mi mnogo znači što ste još uvijek tu! Hvala!!!
Ovaj post je nekakva univerzalna čestitka, inače bih voljela sve obići i svima posebno zaželjeti sretnu Novu. To ću i pokušati, ali ako koga izostavim, vjerujte, nije namjerno i u tom slučaju evo čestitke poviše.
Dragi Prijatelji.... nadam se da će te se večeras zabaviti i nauživati!!! I to s ljudima koji su vam dragi... Sretna vam Nova godina!!!!

*hugs and kisses*

- 13:13 - Komentari (29) - Isprintaj - #

utorak, 19.12.2006.

Marul, sretan rođendan...!

Prijatelji..smiješim vam se. Sa suštine života, najnižih i najviših stepenica dana, godina…sa stabla obrane tuge i iz polja svježe radosti…Izvirem iz napuštene gostionice, iz suncem prožete ostakljenje sobe. Polako tapkam prema vama, koji sjedite okupljeni nad posudom današnjice, problemima i radostima. I dalje se smješim… Polako izvlačim veliki žuti hamer papir na kojem je napisana florescentnim zelenim markerom riječ Hvala… Vidite me? Sretna sam. I zahvaljujem vam na tome.
Proslava rođendana je bila odlična. Kako je lijepo bilo sjediti po strani i promatrati kako se smijete, onako s guštom, gledati vas, odnosno nas sve na okupu još jednom. Toliko smo se svi promijenili! Nekada sam znala reći kako jedna godina manje ili više ništa ne znači…ali, danas, tada, znam kako mnogo zači. 365 dana razvijanja sebe, svoje osobnosti, svog života prožetog utjecajima, prožetog svijetom…a, najviše od svega prožetog novim ljudima, novim prijateljima. Neprestan rast u visinu, žetva ljepota…okretanje glave prema suncu, sklanjanje pod kišom… provirili smo svi kroz toliko prozora i sreli toliko prolaznika…Da, to ste vi…'stari' prijatelji…Ali, sjedila sam i promatrala…bilo je tu i 'novih' lica… Lica koja su me najviše promatrala u zadnjih godinu dana…osobe s kojima sam trčala uličicama kada smo imali slobodne sate, ispijala Nescafe, ispovjedala probleme i slušala njihove…
Zaista, čovjek ne može sam. Blagoslovljeno je imati nekoga uza sebe.
U posljednje vrijeme svi smo izotvarali i iščitali toliko novih stranica života, popili toliko novih otrovnih i slatkih iskustava… i sve smo to prošli skupa… Ponekad još uvijek poludim..noć, dvije, tjedan… prolupam skroz i živim među gustom travom…među krošnjama stabala. Ludujem histeričnim smijehom koji odzvanja okolnim šupljim ulicama…i baš tada, čujem svoje srce negdje daleko…a, ne mogu ga dohvatiti…i osjetim se sama..tužna, osamljena vrba nasred džungle. I tada..u trenutku markiranja osjećaja, u vrhuncu zbrke dojurite, nasmijete me i utješite…Pokažete kako je život lijep… Vratite me na stazu, veselu…
…Vidite li? Vidite li veliki žuti hamer s natpisom Hvala?...
Hvala vam za sve što ste ikada učinili i što ćete ikada učiniti za mene.
Hvala vam za sva lutanja hodnicima, šetnje ulicama, razgovore ozbiljne i razgovore djetinje… Za sve šale, riječi, zagrljaje, osmijehe..za svaku sekundu što ste proveli slušajući me…pa čak i onda kada sam užasna i nepodnošljiva...Hvala vam na svim kritikama, raspravama svađama…jer, tako rastemo i učvršćujemo svoje prijateljstvo…Hvala vam što uvijek znate što reći i što me tako dobro poznajete…
Nadam se da sam vam se znala odužiti i da ću i dalje znati…barem upola ovoliko. Trudim se i uvijek ću se truditi, jer neprocjenjive osobe poput vas zaslužuju samo najbolje!
Osvrnut ću se i na vas, dragi blogeri… ovih par mjeseci što sam uključena u ovaj svijet bili su sve odreda odlični. Nisam ni slutila kakav se svijet pod ovom krinkom 'blog' nalazi. Iznenađena, ugodno iznenađena zahvaljujem i vama na nešto drugačijoj, ali ništa manjoj podršci.
Na kraju bih se ispričala na pomalo patetičnom tekstu. Moja zamisao novog posta bila je nešo drugačija od ove, ali nošena strujom događaja od prije par večeri pisah i pisah…Nastao je ovaj tekst i odlučila sam ga objaviti. Osobe o kojim sam pisala, a među kojima ste i vi, pozdravljam puno, punooo…
And the last but not the least…čestitala bih jednom prijatelju, također blogeru, rođendan…dr. Marul je rođen na isti datum…baš 19. dana mjeseca prosinca, ali, neke druge godine Gospodnje…Pa, Marul, sretan ti rođendan! (Put do njegova 'blogosvijeta' imate sa strane…)

(Kompjutera i dalje nema…grrr…Nadam se da ću ga uskoro dobit natrag. Žao mi je što ne stignem do svih…Zato vas pozdravljam…uživajte u nadolazećim blagdanima…)

- 09:04 - Komentari (37) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.12.2006.

.................


Evo me još jednom u gradskoj knjižnici izmišljenog gradića pokraj mora.
Lijepo je tu. Toplo, ljubazno, prijateljski....ali, kratko.
Još uvijek nisam dobila komp sa popravka, a toliko bih htjela... Grrr.
Uskoro, nadam se...
A, do tada ostvaljam vam svima mnoštvo osmijeha...nadam se da uživate u ovim prosinačkim
danima...ako je tko Nikola ili Nikolina sretan im imendan...(Jest malo sa zakašnjenjem....ali, važna je
dobra namjera, zar ne?)
Dakle, mnogo zvončića božićnih...i toplih srca.... mnogo, mnogo.
Veliki pozdrav dragi prijatelji i hvala vam što me bodrite i strpljivo čekate.
Vjerujem da ćemo proći ovaj test prijateljstva.
Zagrljaj...

- 16:17 - Komentari (29) - Isprintaj - #