Staiji blogeri se sjećaju našeg Vrtlara i književnika. Na žalost napustio nas je.
https://blog.dnevnik.hr/knjizevnikvrtlar/?page=blog&subdomain=knjizevnikvrtlar
******************** ........
Jedino nebo vidi
moju tugu...
.... i ono tužno je.
Vidi i moje suze....
....i plače samnom.
******************** Njemu
Kada jednog dana
ti se sjetiš mene,
i kada ti umjesto vode
venama krv krene,
i ako shvatiš koliko sam
te zapravo voljela
ne traži me
nebih to željela.
Riječi tvoje
previše su bile teške
Čak i da me moliš ,
Ne mogu ti više
opraštati greške.
********************* .......
Nikad nismo imali razloga
za početak,
a počeli smo.
Isto tako nemamo razloga
za kraj,
a završili smo.
A ja te još uvjek volim....
**********************
.......
Evo mene,
no na žalost daleko od tebe.
Morat ću pisati nebulozu
dok ne smislim neku prozu.
********************** ........
Da mi je samo na tren
ući u tvoje misli,
samo na tren
postati nevidljiva,
samo tren
ušetati u tvoje snove...
Zanima me
jesam li možda tamo,
jer čini mi se da sam se
negdje izgubila.......