Iz kreveta ustajem puna snage, puna života.. U potrazi za pobjedama i porazima. Nada se pronalazi u kapi rose, u tračku sunca, u svjetlucavom snijegu, u krošnjama (nekada zelenim sada pahuljama okićenim bijelim). Nada je u boljem sutra! Ali Bože, zašto? Siromasi lutaju u potrazi za hranom, umorni i prljavi, a bogataši kupuju raznu odjeću koja će im kad tad dosaditi, kupuju Ferrarije koje će odvoziti, namještaj koji će zamijeniti.. Ali Bože,zašto?
Nedostaje mi nada za bolje sutra.
Kiša? Snijeg. Nemam pojma. Nemam nikakav odnos prema snijegu. A mene snijeg ne dira. Sunce ne volim. Ljeti. Peče onda, i žari.. Zimsko sam dijete. Bijele pahulje padaju i popravljaju depresivni dojam kiše koja je padala prije tjedan dana. Lom svjetlosti. Kristalno zaleđeni prozori. Ispisuje mi dugu na usnama.
Jesu li horori strašni? Samo ako ih se želiš bojati. Nerealno. Hej, riječi pogađaju jače od udarca. Udarac boli, udarac se izliječi.. Riječ ostaje i urezuje se u srce. Život - ništa više nego avion od papira. Tko visoko leti nisko pada.
Ah. Pobjede i porazi. Hoćemo li ikad shvatiti? Idu zajedno, žive u skladu, koračaju s ponosom.
Svi smo mi smogovci. Nemojmo biti skriveni junaci.
Znači da je vrag došao po svoje.
