Saxon - War for Light has begun!
12.05.2006., petak
Budimpešta...
da, evo me ljudi, vratio sam se iz Budimpešte. Istina, to je bilo još u nedjelju navečer, ali, nije mi se baš dalo pisati...  uglavnom da malo pričam kako je bilo... dakle, nakon dugog puta napokon smo stali negdje pišati (hvala nebesima da je netko stvorio WC  ) i dalje se zaputili prema Budimpešti. Još uvijek ne znam gdje smo bili, ali mislim da smo odsjeli u Pešti (jebemti!). Uglavnom... Kad smo tamo došli, obišli smo jedan velik dio Pešte, vidjeli brojne trgove, ulice su im prekrasne, sadržaj prevelik, a cijene - BOLI GLAVA! Jebote, da za kopačke netko pljune 200 eura? Hvala, ne bih... Onda smo nakon obilaska imali slobodno. Otišli smo u Mc'D i tamo upoznali Varaždinke i popizdili jer one, a i drugi iz Hrvatske koje smo nekim čudom našli, nisu bili u našem hotelu, nego negdje u pizdi materinoj na drugom kraju grada (iliti u Budimu). Al ok... otišli smo na kraju slobodnog vremena do slastičatne Gerbau. To je bio najbolji sladoled koji sam u životu jeo.  Ono, mogao bih ga jesti danima i još se ne najesti...  Došli smo napokon u hotel i tamo se smjestili, kad odjednom, svi na brod moramo. I išli smo Dunavom i gledali obalu Budima i Pešte. To je bilo nešto skoro najljepše što sam vidio po noći. Te zgrade sve u stilu neo-  Nakon toga su nas pustili da malo još prošećemo gradom. Nas par je otišlo opet do trga na kojem je ona slastičarna. Tamo sam skoro počeo plakati. jedan tip je svirao sax-tenor. Lik je tako dobro svirao da nisam mogao vjerovati. Svidjelo mi se i previše. A zašto sam počeo plakati? Zato što je to bio trenutak kakav sam oduvijek zamišljao kao skoro najromantičniji, ono, cura i ja na nekoj klupici, a blizu nas svira tip neku muziku, ono, romantičnu... Da ne pretjerujem, dali smo tipu novaca (ipak on zbog toga i svira na tom trgu) i morali smo krenuti prema hotelu. Kad smo došli tamo, sve je već bilo spremno (ono, piće i te gluposti) i zabava je počela.   Znam da vas sad ti zanima, ali osobe s kojima sam bio te večeri su me zamolile dane pričam o tome pa ni neću!  Bitno da su nas profesori pohvalili da smo bili dobri...  Baš smo lijepo promovirali Hrvatsku, ono, uzoriti učenici... moš mislit...  I drugi dan (mi smo spavali) smo posjetili još Budim. Najljepše što smo vidjeli, barem po mom mišljenju, bila je Matijaševa crkva i Matijašev trg. (nemam slika, ali ću pokušat neš napraviti) A nakon toga, Golik i ja (ma to mi je frend po igricama i djetinjarijama ) smo naletjeli na rasku u nekoj pivnici i tamo s njom popili jedan Amstel. Jebote, pivo je predobro... I mi tako krenuli doma i usput još do jezera Balaton na ručak uz cigansku glazbu (ma atmosfera je bila super) i pivo Gösser. Nakon toga je slijedio mukotrpan put do doma. Ono, sav sam se pokočio. Sva sreća, Golik, Boris i Monika su mi pravili društvo pa nam je to više-manje brzo prošlo. Joj, Monika... hehehe... Ponudio sam se da se nasloni na mene da može spavati ali je bio problem što je prostor bio tvrd i uzak pa kako se naslonila a ja krivo stavio nogu, noga mi je totalno utrnula da sam mislio da će mi je amputirati. Ma Monika, nisi teška, već sam ja bio glup pa onako namjestio nogu. E, da ste je vidjeli, kao anđeo je bila. A dobro... bilo je super. Ono, tek sam od tog izleta nešto malo više pričao s ljudima iz A razreda. Ma likovi su zakon, ono, samo što ih ne poznajem dosta. Kad sam napokon došao, nisam mogao izdržati a da si ne istaliram igru koju sam tamo kupio (haha! moja druga kupljena original igra!), a kupio sam si Gothic II s expanzijom Night of the Raven. I to bi bilo to... Ovaj smo tjedan još pisali dva testa (a drugi dio razreda 3, hahahaha, nja-nja  ), a idući pišemo 3 i još tjedan poslije još 3 i tako...sad se mora štrebati pa onda LJETO! En Taro Adun! |