savršena prepreka

Ne, nisam se zasitila bloga.
Ne, nisam nestala s lica Zemlje.
Da, noga je bolje, hvala na pitanju.
Da, falite mi jako, posebno oni kojih već dugo nema. Npr. Darkwolf, zna li netko što je s
njim?
Kod mene ništa posebno novoga ( i dalje sam plavuša) osim jedne stvari.
Promijenila sam poso. Nakon pet godina dala otkaz u staroj firmi i otišla u novu.
Preporodila se.
Istina, nedostaju mi pojedini kolege iz stare firme ali nečeg sam se morala odreć....
U novoj firmi sam mjesec dana i za sada su svi dojmovi i više nego pozitivni.
Vidim, ovdje na blogu, puno novih ljudi, stasaju neki novi klinci...Neka ih.
No, ja ostajem vjerna vama, mojim dragim, „starim“ blogerima koji me uvijek, iznova oduševe već poznatim, a opet novim stvarima.

Pusa od tete kokete.

...Naslov je knjige koja mi je jučer, sasvim slučajno, došle u ruke. Sjedeći u autu, u koloni kojoj se nije vidjelo kraja, počela sam ju čitati. Jedna od onih instant knjiga koje vam „pomažu“ da si poboljšate kvalitetu života. Prvo sam bila vrlo skeptična i čitanju sam pristupila onako, tek toliko da mi prođe vrijeme, a onda sam ju progutala na potezu od Petrove ul. do Jaruna. Zapravo su mi se u knjizi najviše dopale mudre izreke poznatih i manje poznatih ljudi, koje autor knjige (Jeff Keller) koristi da bi čitatelju pomnije objasnio što je pisac zapravo htio reči. Ono što ja zapravo htjedoh reči je to, da ako vam slučajo dođe u ruke, pročitajte ju. Evo, ja sam već jučer primjenila jedan od savjeta koje autor daje, a glasi: „Okolnosti ne možete uvijek nadzirati. Ali svoje vlastite misli možete.“ Tako sam ja, umjesto da izludim čekajući u koloni i razmišljajući kako mi vrijeme uzalud prolazi ( a dječica me doma nestrpljivo očekuju), svoje misli usmjerila na neke druge, pozitivne stvari kojih naravno uvijek ima, samo treba se sjetiti MISLITI na njih.


Ovo je jedan moj stari post....ali uvijek primjenjiv