savršena prepreka

Evo mene opet na jednoj od mojih najdražih tema. Muškarci, ali ovaj put o tome kako mirišu.
Ne, neću vam sada pisati o onim odvratnim iznimkama kad spomenute jedinke bazde po bilo čemu. Oš po alkoholu, oš po znoju, oš po …Uf, ovo neće biti smrdljivi već mirišljavi post.
Zapravo ne znam koji mi je miris draži…
Onaj svježe obrijanog, svježe otuširanog, svježe namirisanog, sve to skupa ili jednostavno muškarca koji miriše po sebi…
Netko ljude pamti po izgledu, netko po boji glasa, netko po imenu, a ja po mirisu (valjda je to zbog veličine nosa!).
Ujutro u uredu, ne moram niti dignuti glavu kad koji od mojih kolega uđe u ured jer kad prođe ispred mog stola po mirisu znam koji je…
To ne znači da iti jedan od njih u meni probudi bilo kakve instinkte vezane uz požudu već jednostavno prepoznajem njihov miris…
Npr. jedan od mojih kolega uvijek miriše po omekšivaču za veš…Zatim, jedan koristi razna eterična ulja i uvijek miriše po lavandi…Drugi pak , vjerovali ili ne, još uvijek koristi „Brut“…Kad stojim kraj njega uvijek se sjetim svoje osnovne škole i dečeca koji su se tamo negdje u sedmom, osmom razredu pčeli zalijevati s tim parfemom…
Ista stvar mi se događa i kod muškaraca koje susrećem na cesti, u dućanu, kafiću…Ako mi se dopadne miris bilo kojeg od njih, odmah ću ga po tome i zapamtiti…
Često mi se dešava i obrnuta stvar. Kad osjetim neki miris povezujem ga sa određenim muškarcem.
Naravno da sam i tu razradila čitavu kategorizaciju već prema tome kako koji miriše…
Ali to je nešto s čime vas neću zamarati jer o ukusima ne treba raspravljati…
Oni koji mirišu meni možda drugima smrde…i obrnuto