život nije pošten, pa zašto bismo i mi bili pošteni?
đubrad 1. klase, nitko nas sjebat nemože
samo nebo je granica, kočnica nema, granice nestaju
jebeš njih, ograničenja se brišu, bez osjećaja, kao duhovi
mrzimo svih, ona nas vodi po najmračnijim ulicama
držimo se zajedno ti i ja, zvijezde su nam sve bliže
uzimamo što možemo i ništa ne vraćamo
dugove naplaćujemo sa kamatama teškim
jer život uzima i nikome ne oprašta, on nam je uzor
živimo po istom principu
bježimo skrivamo se od sami sebe jer nitko
ne želi pogledat u ogledalo i vidjet tog stvora što je
nastao od jednom davno velikog idealista
koji je vjerovao volio ljubio pomagao
a sad mrzi gazi ubija i nikoga ne štedi
hoda najmračnijim i najbjednijim ulicama života... ili smrti
dodaj gasa, idemo brže, jače, okrutnije, u 7 brzini
letimo kroz život i gazimo sve na putu
postali smo isti kao oni protiv koji smo se borili;
izjebi i ostavi
ajmo u drugi grad, tu smo svih uništili
tu nas sva mračna mjesta znaju
ajmo na drugo mjesto gdje naći ćemo nove žrtve
nova mračna mjesta
dodaj gas prebaci u 8. brzinu; svijet se raspada
život nestaj al ko ga jebe, legni na gas
do kraja
|
