..::+Children of Bodom+::..

Interview uoci koncerta u Zagrebu 05.01. s Henkka Seppala & Alexi Laiho

Intervju s Alexijem za jedan bosanski časopis

Pozdrav Alexi! Kako je? Nadam se da je sve pod kontrolom obzirom da je ovo prvi intervju koji radiš za Bosnu i Hercegovinu...
Alexi Laiho: Sve je super. Vidiš nisam ni znao da sam nazvao Sarajevo hahaha. Koliko znam uskoro ćemo svirati u blizini, u Zagrebu u Hrvatskoj, pa sam se malo informisao o okolini haha.
Super, malo ko to radi. Prije nego razgovaramo o novom albumu "Are You Dead Yet?" da pitam o trneji po Japanu sa koje ste se upravo vratili. Kako je bilo? Kako je svirati nove pjesme i kako su fanovi reagovali?
Alexi Laiho: Uvijek je nešto posebno ići na turneju odmah nakon izdavanja albuma, jer ne samo da su pjesme svježe za fanove već i za nas. Uopšte nismo znali kako će to sve izgledati na bini. Srećom sve je bilo odlično i fanovima se jako svidjelo. Problem je bio u nama, jer smo bili previše koncentrisani na sviranje, obzirom na svježinu pjesama, tako da smo se opustili tek pred kraj te turneje. Ukupno smo svirali 12 koncerata, prvo u Australiji, a onda u Japanu. Sve u svemu je taj feedback od fanova bio izuzetno pozitivan.
Prije objave albuma su internetom kružile glasine kako je bend promjenio stil, a i Ti lično si se javio i najavio neke novitete. Naravno, album sam već čuo, ali bih želio da Ti kažeš šta je to što ovaj album čini drugačijim u odnosu na prijašnje...
Alexi Laiho: Ja nikada nisam rekao da je razlika toliko drastična naravno. Mislim da su pjesme puno više catchy nego prije. Nove numere kada čuješ jednom, već imaš prilično jasnu predstavu o tome šta se tu dešava. Mislim da je materijal manje progresivan, ali sigurno najveća razlika je u tempu. Pjesme su generalno gledano sporije, nego prije, ali su po mom mišljenju upravo radi toga žešće. Drugačiji je i zvuk klavijatura. Koristili smo zvuk koji nismo nikada prije, tako da na momente imamo pravi industrial prizvuk, skoro techno, ali sve to u podlozi riffova, tako da klavijature više nisu onako dominantne kao prije. Skoro bi prije rekao da se ne čuju, već se osjete, ako znaš šta mislim. Sve u svemu rekao bih da je album puno direktniji, nego starija izdanja.
Naravno, prije snimanja albuma si imao tu nezgodu... Šta si to uradio od sebe, kada si uspio slomiti ruku, zglob i ozbiljno povrijediti glavu?
Alexi Laiho: Hahaha. Pa, to je bilo prošlog Decembra. Upravo smo se vratili sa zadnje turneje po Americi i to nakon pune dvije godine turneja, tako da smo svi bili iscrpljeni. Kada smo došli u Helsinki samo smo nastavili dernečiti kao da smo još uvijek na putu, samo što ne sviramo. Jednostavno nismo mogli da se smirimo i da se otkačimo od tog divljanja. Jednu noć smo onda divljali naš klavijaturista Janne, ja i nekoliko prijatelja i totalno smo se ubili alkoholom. A ja sam inače takav da kada popijem pravim razne ludosti. Ja sam bio potpuno pijan i popeo sam se na auto. Naravno, bila je zima i užasno klizavo, tako da sam se okliznuo i pao sa auta i to pravo na glavu. Udario sam glavom o beton i slomio sam tri kosti u zglobu ruke. Bio sam modar po cijelom licu i krvario sam kao svinja. Jasno, slomljena ruka znači gips sedam sedmica, tako da nisam uopšte mogao svirati i upravo radi toga smo pomjerili termin u studiju. Nakon što sam skinuo gips nisam ispuštao gitaru iz ruku. Mi smo imali probe svaki dan po nekih 5-6 sati, a onda bih išao kući i komponovao nove stvari. I to nekada do 7 ujutro. Jednostavno sam bio presretan da opet mogu svirati. Baš me briga za šljivu na oku, ali kada slomim ruku onda je to problem.
Da li je povreda mogla značiti kraj Tvom sviranju ili ipak ne?
Alexi Laiho: Ne, hvala Bogu, ne. Nikada nije bilo toliko opasno, iako su neki doktori predlagali da idem na operaciju, a to bi još više odužilo oporavak, tako da to ne bi bila dva mjeseca, već pola godine, a ja zaista ne mogu da zamislim da ne sviram tako dugo. To bi me zaista sjebalo do kraja. Bio sam dovoljno sretan da ne sjebem ruku do te mjere.
Koliko je ta povreda uticala na samo komponovanje albuma, ali i na tekstove?
Alexi Laiho: Poprilično, pogotovo je uticala na tekstove. To je čudno, ali kada se čovjeku desi neko takvo sranje, inspiracija za tekstovima postaje veća. Kao što sigurno možeš zamisliti u tim trenucima uopšte nisam bio zadovoljan samim sobom. Osjećao sam se grozno, ne samo radi silnih povreda i bolova, nego zato što sam doveo bend u opasnost, usrao sam nam termin u studiju i odgodio album, zato što sam kreten i tako su nastale pjesme kao "Are You Dead Yet?" ili "Living Dead Beat". To su pjesme koje govore o tom osjećaju kada si svjestan da si prekrdašio i kada znaš da si zaista sjebao mnogo stvari za sebe i za druge jer nisi imao kontrolu nad situacijom. Jedina pozitivna stvar iz svog tog sranja je dakle to da sam bio i te kako inspirisan.
"Nema tekstova u knjižici, pa ako vam smeta riječ "fuck", nećete je čitati."Alexi Laiho, Children Of Bodom - Ma ja ba, fuck tekstove.
Bar nešto pozitivno. Obzirom da su te pjesme toliko inspirisane dešavanjem iz Tvog života. čudi me što nisu štampane u knjižici gotovog albuma...
Alexi Laiho: Paaaa, razlog je poprilično glup, ali šta ću kada me nervira to. Prije kada smo neke tekstove objavili, bilo je ljudi koji su se žalili kako su nam tekstovi smiješni i kako stalno pjevam "fuck this" ili "fuck that". E, pa fuck it! Ne mogu da slušam te gluposti, jer ni mene ne interesuje previše šta se pjeva i eto sad. Nema tekstova u knjižici, pa ako vam smeta riječ "fuck", nećete je čitati. Everybody is fuckin' complaining. Ali eto, mi tekstove regulatno objavimo na našoj web stranici, pa ako je neko zainteresovan, može ih naći tamo.
Da, vidio sam, ali su do sada objavljeni tekstovi samo za tri pjesme...
Alexi Laiho: Ozbiljno? Mislio sam da ih je više. Fuckin' webmaster.
Hahahaha. Nema veze. Na novom albumu po prvi put čujemo i novog gitaristu (Roope Ukk Latvala, ex-Stone, op.a.). On za vas više i nije nov, obzirom da svira sa vama preko dvije godine. Mene dakle zanima koliko je bio njegov doprinos novom materijalu?
Osvrnimo se još jednom na bivšeg gitaristu Alexander-a. Šta je bilo sa njim? Da li si ga izbacio ili je otišao dobrovoljno?
Alexi Laiho: Nisam ja nikoga izbacio. Vidi, on je bio naj cool rock tip na svijetu i mi smo svi iznenađeni šta se desilo sa njim. On je prije bio potpuni slobodnjak kojeg je bilo kurac za sve. Želio je samo da svira gitaru, pije pivu i derneči kao pravi rocker. On je dugo godina bio moj najbolji prijatelj. Onda se iz vedra neba pojavila ta cura sa kojom je zaglavio i sve se promjenio. Ona je jebena vještica čovječe. Odjednom ga je bolio kurac za gitaru i za bend, bolio ga je kurac za prijatelje i odlučio se napustiti bend. Pukla ga je furka kako želi biti fuckin' family man with his chick and a fuckin' kid i moja reakcija je bila jednostavno WHAT THE FUCK?!?!?!? WHO THE FUCK ARE YOU??? Lik se transformisao preko noći i samo je nestao. Za mene je to bio veoma težak period, jer ja nisam samo izgubio gitaristu u bendu, već i najboljeg prijatelja. Užasno.
Da li uopšte imate kontakta?
Alexi Laiho: Pa ne baš. Nekada si pošaljmo porukice preko telefona, ali to je to. Nismo mi sada nešto previše posvađani, ali naši životi su se potpuno odvojili. Da budem iskren, ja njega nisam uopšte vidio zadnje dvije godine, tako da se ne može govoriti o nekom prijateljstvu.
Sada je Roope tu. Kako se on uklapa sa vama, obzirom da je on daleko stariji od vas i da je njegov prijašnji bend zvučao potpuno drugačije?
Alexi Laiho: To i jeste bila briga na početku. On je došao u bend i mi naravno nismo odmah željeli da ga proglasimo stalnim članom, jer je nama i te kako bitno da se slažemo sa tom osobom na ljudskom nivou. Children Of Bodom je uvijek bila jedna porodica, tako da je to najbitiniji faktor. Mi smo svi najbolji prijatelji i mi stalno visimo zajedno kako na turnejama tako i privatno. Mi se nikada nismo posvađali. Ipak, nakon godinu dana sviranja sa nama i raznih turneja pokazalo se da je Roope pravi čovjek za nas. Istina je da je 10 godina stariji od nas, ali je čak više tinejdžer nego svi mi hahaha. Potpuno je opušten, želi da divlja kao i mi i sve je samo ne stari ozbiljni čovjek koji želi stabilnost u životu.
Na vašoj web stranici, ali i u mnogim intervjuima sam pročitao da Ti mrziš omot novog albuma. Mene interesuje kako je moguće da Ti kao vođa benda uopšte možeš odobriti omot koji Ti se ne sviđa...
Alexi Laiho: Pa to je jedan veoma dug proces. Mi smo stalno bili u kontaktu sa umjetnikom koji je to radio. Ideja je bila odlična i stalno nam je donosio skice, a mi smo u silnoj želji da napravimo nešto drugačije u odnosu na prijašnje omote stalno nešto mijenjali. Na kraju nam je ponestalo vremena i morali smo se zadovoljiti sa ovim što je sada finalna verzija. Iskreno rečeno, ja se pomalo i navikavam na omot. Ako ništa bar je potpuno drugačiji od ostalih. Ideja je bila cool. Trebalo je da predstavi snimak sigurnosne kamere sekundu prije nego je naš reaper uništi. Naši omoti su uvijek imali neki kolorit gdje je preovladavala jedan boja, crvena, zelena ili plava, a ovaj sad je sav umazan i usran, ali je bar drugačiji hahaha.
Naravno, vaši omoti, kao i ime benda je inspirisano tim ubistvima na jezeru Bodom. Čak je nedavno bilo i suđenje jedinom preživjelom tog događaja, koji je nakon 40 godina optužen za ta ubistva...
Alexi Laiho: Da i baš je nedavno oslobođen svih optužbi. Ja, kao i svi, ali baš svi ovdje u Finskoj sam ubijeđen da je on kriv, ali tužilaštvu je nedostajalo dokaza, tako da je oslobođen. Sa druge strane je cijela ta priča odlična za nas kao bend hahaha. Prvo su nas uvijek u kontekstu sa tim spominjali, a ovako i taj događaj ostaje nerazriješen, tako da ima tu dozu misterije radi koje smo si i uzeli to ime.
Ali za Tebe lično je taj tip stopostotni krivac?
Alexi Laiho: Ja sam naravno pratio sve u vezi sa tim i ima toliko dokaza i činjenica koje se podudaraju i koje sasvim jasno ukazuju da je on kriv. Ipak, ima nešto i u mojoj glavi što mi govori da je to mogao uraditi i neko skroz drugi, a dok god postoji ta mogućnost ne može se nekoga osuditi na doživotnu robiju.
Ok. Na prvom singlu albuma "In Your Face" imate obradu Britney Spears i skoro svi više pričaju o tome, nego o pjesmi "In Your Face". Vi ste inače poznati kao bend koji je snimio mali milion obrada i ako ih ja sve prebrojim onda biste mogli izdati dupli album samo tog materijala...
Alexi Laiho: To je tačno i postoje ideje da se to uradi. Za mene je to malo čudno, jer su to ipak samo obrade. Ne želim da neki fan pomisli kako želimo samo da zaradimo novac bez da smo komponovali jednu notu. Sa druge strane upravo fanovi nas mole da to izdamo. Što se mene tiče ja bih to uradio, ali samo kada bi uspjeli napraviti neko izdanje na kojem bi bilo nekih 50 obrada, a da je sve to pristupačno po nekoj specijalnoj cijeni. Možda to zaista uradimo jednog dana, jer mislim da bi to na neki način zaista bilo cool.

Living Dead Beat- propadanje.
Are You Dead Yet?- To za mene znači nešto kao: "Da li ti je sada dosta?"
If You Want Peace...Prepare For War- Fuck you motherfucker, udariću te šakom u glavu!
Punch Me I Bleed - Slabost.
In Your Face- Još jedna "Fuck you motherfucker" hahaha.
Next In Line- Hm... ne pada mi ništa na pamet...
Bastards Of Bodom- Very, very Childrenofbodomish...
Trashed, Lost & Strungout - Opako i agresivno...
We're Not Gonna Fall - Ovdje mi pada na pamet riječ "tuga". Ne znam ni ja zašto.

Ja sa Tobom razgovaram kao fan i iskreno mislim da to nije pljačkanje fanova. Ja kao takav sam ljut što su te pjesme samo na skupim specijalnim izdanjima ili su samo na nekim importima iz Japana ili Finske, tako da se onda ubijamo tražeći ih po internetu. Ja vas zaista molim da to objavite kao regularno izdanje.
Alexi Laiho: To je također argument koji smo čuli i prije. Mnogo ljudi uopšte nije čulo naše obrade Billy Idol-a ili Ramones-a. Naravno japansko tržište traži neke bonus pjesme i mislim da je uvijek bolje dati im obradu nego uskratiti ostatak svijeta za jednu našu autorsku pjesmu. Ali eto, postoji ideja da se uradi taj album, pa će valjda i on jednom ugledati svjetlo dana.
Odlično. Album je dakle već na tržištu, imali ste priliku da se uštimate na tom putu po Australiji i Japanu. Da li imaš neka posebna očekivanja obzirom da ćete prvi put da se spustite na Balkan?
Alexi Laiho: Ja jedva čekam, jer nikada nisam bio dole. Prošle godine smo svirali na Metal Camp-u u Sloveniji i to je bilo fantastično. Festival je bio odličan, dobro organizovan i publika je bila luda. Zaista sam uživao na tom nastupu, tako da ima neke euforije u nama da sviramo u Hrvatskoj, pogotovo jer je to prvi put.
Obećao sam prijateljici da ću Ti postaviti i ovo pitanje, iako me je zaista stid (Nermina, hoću u crnu zemlju da propadnem, op.a.), ali obećanje je obećanje. Pitanje glasi: Da li planiraš da se razvedeš od Kimberly?
Alexi Laiho: Hahahaha. Pa u suštini da, ali trenutno nemam vremena jer se koncentrišem na bend. Mi nismo zajedno već duže od tri godine, tako da će se to desiti, samo ne znam kad. Za mene je to samo glupa papirologija i meni se ne da baviti time.
Odlično, to će obradovati moju prijateljicu hahaha. Luđakinja nosi Tvoju sliku u novčaniku!
Alexi Laiho: Ozbiljno hahaha. Hoće li se to ona udati za mene?
A kako je luda odmah bi pristala. Ima želju da Te upozna, ali je bilo čak strah da prisustvuje intervjuu...
Alexi Laiho: Ma nema razloga da je bude strah. Znam ja biti fin momak hahaha
Ok Alexi, hvala na Tvom vremenu, puno sreće sa albumom pa se vidimo!
Alexi Laiho: Hvala Tebi, bilo mi je zadovoljstvo!

Lyrics

album "Something Wild" (1997)






Deadnight Warrior
In The Shadow
Red Light In My Eyes - Pt I
Red Light In My Eyes - Pt II
Lake Bodom
The Nail
Touch Like Angel Of Death


album "Hatebreeder" (1999)






Warheart
Silent Night, Bodom Night
Hatebreeder
Bed Of Razors
Towards Dead End
Black Widow
Wrath Within
Children Of Bodom
Downfall


album "Tokyo Warhearts" (1999)





Intro
Silent Night, Bodom Night
Lake Bodom
Warheart
Bed Of Razors
War Of Razors
Deadnight Warrior
Hatebreeder
Touch Like Angel Of Death
Downfall
Towards Dead End


album "Follow The Reaper " (2000)






Follow The Reaper
Bodom After Midnight
Children Of Decadence
Everytime I Die
Mask Of Sanity
Taste Of My Scythe
Hate Me!
Northern Comfort
Kissing The Shadows
Don't Stop At The Top
Shot In The Dark
Hellion


album "Hate Crew Deathroll" (2003)





Needled 24/7
Sixpounder
Chokehold (Cocked 'n' Loaded)
Bodom Beach Terror
Angels Don't Kill
Triple Corpse Hammerblow
You're Better Off Dead
Lil' Bloodred Ridin' Hood
Hate Crew Deathroll
Silent Scream


album "Trashed, Lost & Strungout" (2004)






Trashed, Lost & Strungout
Knuckleduster
Bed Of Nails
She Is Beautiful


album "Are You Dead Yet?" (2005)






Living Dead Beat
Are You Dead Yet
If You Want Peace... Prepare For War
Punch Me I Bleed
In Your Face
Next In Line
Bastards Of Bodom
Trashed, Lost And Strungout
We're Not Gonna Fall


MALO O BENDU...
Children of Bodom su iz mjesta Espoo u Finskoj, koje je udaljeno 10 km od Helsinkija. CoB su počeli raditi kada im je pred kraj 1997. izdat prvi album Something Wild. Prije toga su se zvali Inearthed. Osnovali su ih Aleksei i Jaska 1993. Onda su se Alle, Henka i njihov bivši klavijaturist J. Pirisjoki pridružili grupi. Izdali su dva demoa, prvi se zvao Ubiquitos Absence Of Remission i bio je sastavljen od 4 pjesme. Snimljen je 1994. godine u Astia studios. Drugi se zvao Shining i takođe je imao 4 pjesme. Snimljen je 2 godine poslije. Zvuk na oba demoa je prilično dobar za demo iako Inearthed sviraju drugačiju vrstu metala od CoB. Inearthed svira čisti melodični death metal. Kad je Inearthed otpustio svog klavijaturista Janne se pridružio grupi. Prvo kao privremeni klavijaturist za snimanje Something Wild, a onda je postao stalni član. Inearthedov Something Wild je prvobitno bio
planiran da ga izda mala belgijska kuća, ali Sami Tenet izdao je taj demo u ruke vodećeg čovjeka kuće Spinefarm. On ih je jako zavolio pa su potpisali ugovor. Ugovor je sadržavao tri albuma.
Kada su Inearthed saznali da ne izdaju za dotičnu belgijsku kuću, promijenili su ime u Children of Bodom. Priča koja se krije iza ovog naziva je vrlo krvava. Bodom je malo jezero u Finskoj, 20km sjeverno udaljeno od Helsinkija. 5. svibnja 1960. godine, to jezero je bilo mjesto masakra. Naime, 4 tinejdžera, 2 petnaestogodišnjakinje i 2 osamnaestogodišnjaka kampirali su na jezeru uživajući u svojoj zajebanciji, sve dok se nije pojavio gospodin koji im je uživanje prekinuo nožem. Jedini koji je preživio masakr je još zadržan u psihijatrijskoj ustanovi zbog psihičkih problema. 1970. godine, jedan tip se prijavio drotovima govoreći da je on ubojica, ali policija nije vjerovala, tako da krvnik sa jezera Bodom nikad nije pronađen.
Malo nakon što je Something Wild izdan u Finskoj, potpisali su ugovor sa Nuclear Blastom. CoB je snimo jednu novu pjesmu Children of Bodom i izdao je kao singl koji je bio na prvom mjestu u Finskoj 8 sedmica.
Onda su se stvari počele brzo događati.
Prva turneja (februar 1998. zajedno sa Hypocrisy, Benediction i Covenant) bila je vrlo uspješna. Janne nije mogao na turneju jer je završavo zadnje ispite. Prijatelj grupe, Erna ga je zamijenio. Druga turneja je bila u septembru zajedno sa Gorgoroth, Dismember, Agathodaimon i Raise Hell. Opet bez Janna.
Ovaj put ga je zamijnila Kimberly Goss. U međuvremenu neke pjesme su bile snimljene
za album Hatebreeder. Malo prije nego što je album izdan, izašao je singl Downfall,
koji je sadržavao obradu grupe Stone, No Commands. Onda je Hatebreeder izdan 1999, i za njim kojim je slijedilo još više uspjeha. CoB su otišli u Japan i imali tri nastupa, jedan u Osaki i dva u Tokiju. Sljedeća turneja je bila u septembru sa In Flames, Dark Tranquility i Arch Enemy ali ovaj put sa Janneom. U svibnju 2000. godine izlazi novi singl Hate Me!. Singl je otišao na prvo mjesto u Finskoj.
30. listopada izdan je novi album Follow the Reaper u Finskoj (inače, reaper tj. kosač se pojavljuje na svakom cover artu CoB albuma, u većini njihovih spotova, itd.. ukratko, Reaper kod Bodoma je nešto kao Eddie kod Maidena). Europsko izdanje je izašlo u siječnju, a u Americi u veljaći. U prvom tjednu prodan je u više od 50000 primjeraka. CoB kreću na turneju sa Primal Fear i Sacred Steel. Američka turneja je otkazana. 2002. godine izlazi novi singl You're Better Off Dead, a poslije njega izlazi album Hate Crew Deathroll.


Counter Stats

interior design Counter