< veljača, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

težnja k savršenstvu i borba s anoreksijom

Ne, ne želim više ovako izgledati.



Želim ponovo biti prava žena, s oblinama, vedra, nasmijana.
Poput Marilyn.



To sam prava ja.


Everyday I fight a war against the mirror
I can't take the person starin' back at me
I'm a hazard to myself

Don't let me get me
I'm my own worst enemy
It's bad when you annoy yourself
So irritating
Don't wanna be my friend no more
I wanna be somebody else....


djevojka
22 godine na plećima
pokušava pobijediti anorexiu nervosu
držite joj fige, trebat će joj puno hrabrosti i sreće!

26.1.2007.
težina: 54,1 kg
5.2.2007.
težina: 54,4 kg
15.2.2007.
težina: 54,9 kg
cilj - 58 kg do Uskrsa

Ovo nije pro-ana blog. Djevojke koje se upuštaju u to nisu ni svjesne posljedica do kojih ih anoreksija može dovesti. Trenutno sam u fazi oporavka i želim uspjeti, vratiti se na staro. Biti ponovno ona vesela djevojka, vratiti obline, samopouzdanje.
Anoreksija ne uništava samo fizičko zdravlje, utječe i na mozak. Vodi u depresiju, vječno crnilo, gubitak volje za životom. Ujutro ne želiš ustati iz kreveta, pitaš se ima li sve to smisla. Život se svodi samo na brojanje kalorija, vaganje tri puta dnevno, a ponekad i više. U tebi nema životne radosti i poletnosti koju si osjećala nekad, najradije bi da te svi puste na miru, bila zatvorena u svojoj sobi po cijeli dan i samo plakala, plakala... Ima li to smisla?!?
Odlučila sam da ne želim dalje tako.
I odabrala život.

petak, 23.02.2007.

i što sada?

- Spakiraj se, draga moja, dolazim po tebe za pola sata - nazvao me preksinoć oko 11 i probudio.
Sat vremena prije smo se vratili iz Samobora s fašnika. Bilo je predobro. Ja medicinska sestra, on liječnik.
- Kako? Ma kamo? - upitala sam, još sva u polusnu.
- Uzmi dva para hlača i nekoliko majica, ostalo je iznenađenje! - čula sam ga kako se smije s druge strane slušalice.

Sjela sam u automobil i odvezli smo se daleko u noć, prema Rijeci.
Unajmili smo sobu u jednom slatkom hotelčiću na rubu grada s pogledom na cijeli kvarnerski zaljev.
Mazili se i ljubili do ranih jutarnjih sati.
A onda, pred zoru, iz džepa hlača je izvadio - prsten.
Znam da ga volim, da, on je taj, The One s velikim O, ali stvari se odvijaju prebrzo!
Zajedno smo tek dva i pol mjeseca...
Razumijem da mu se bliži trideseti rođendan i da polako osjeća kako mu vrijeme ističe, ali bojim se da sam još premlada.
Zaboga, tek su mi dvadeset i dvije.
Toliko je toga još preda mnom. Moram diplomirati, zaposliti se, dovesti svoj život u red.
Odgovorila sam da moram dobro razmisliti.
On očekuje odgovor, što prije.
Bojim se da ću ga izgubiti ako kažem "ne"... Ali ne želim ga izgubiti, previše mi je stalo.
Istodobno se osjećam i tako sputano, ubacio je mjenjač iz druge brzine ravno u petu.
Kao da sam na rollercoasteru burnih emocija.
Preda mnom je teška odluka.

- 02:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.