|
Zamolila bih vas da ne preskačete lyricse jer oni su poveznice teksta.
Ovaj tekst je dosta duži od prethodnih pa ako nemate vremena za čitanje navratite slijedeći put.To ja uvijek radim dok čitam vaše blogove.
Hvala.
...“Boli me prsni koš,
Boli me prsni koš
I u njemu jedan mali mišić stanuje,
I u njemu jedan mali mišić stanuje
Mišiću mišiću
Sir sir sir
Mišiću mišiću
Sir sir sir...“
Nisam se otuširala već dva tjedna, bojim se.Prošli put sam u kadi bila četiri sata i nisam to ni primjetila.Sestra me pitala što sam radila, jesam li zaspala...
Nisam se mogla sjetiti.Sjedila sam i rukama obrglila koljena i naslonila čelo na njih.
Izgleda da sam u tom položaju provela ta 4 sata.
Prošli tjedan sam spremala krevet i shvatim da me sestra čudno gleda.
„Što je?“
„Prestani to ponavljati!“
„ Ponavljati što?“
„Pa to što recitiraš cijelo vrijeme.“
„Fantaziraš, odi iz sobe ako te toliko živciram.“
I tako ona ode iz sobe i ja čujem neku pjesmicu kako odzvanja.
...“Boli me prsni koš,
Boli me prsni koš
I u njemu jedan mali mišić stanuje,
I u njemu jedan mali mišić stanuje
Mišiću mišiću
Sir sir sir
Mišiću mišiću
Sir sir sir...“
Počela sam ju pjevati i sestra je rekla“ Trebam li se početi brinuti za tvoje mentalno zdravlje?“
„Da, sada bi bio pravi trenutak za to.“rekla sam joj.
Jer upravo to sam radila u kadi, ponavljala neprestano tu pjesmicu a ponekad bi je i zapjevala.
Mislim da ludim.
„....Why, tell me the reasons why
Try, still I don't understand
Will I ever feel this again
Blue sky, I'll meet you in the end....“
U zadnje vrijeme često razmišljam o svojoj obitelji i precima.
Vraćaju mi se moja prva i ujedno najgora sjećanja.Ostariš i odjednom si 60-godišnjak u tijelu djeteta.
„....Free them, free the memories of you
Free me, and rest 'til I'm with you
A day like today
My whole world has been changed
Nothing you say
Will help ease my pain
Turn, I'll turn this slowly round...“
Prije nego što uspijem blokirati sve mi se to vraća i osjećam da mi oči cure.
Ma sve ja to prebacim negdje drugdje, ali strica ne mogu.Kako ću, njega prebaciti?
Kako ću reći nije bitno kad je on jedan od razloga što sam preživjela.
I bude mi ga žao,strašno žao,više nego same sebe....
Jer ja slutim o čemu je razmišljao ta dva sata dok je krvario na smrt u tom blatu.
Ja sam držala taj remen pun njegove krvi za koji su mu vukli tijelo...
Ja sam sjedila uz njega satima dok je još bio topao.
Bože,ne želim ga zaboraviti...
„....
Burn, burn to feel alive again
He, he'd want me to move on
See me, this place I still belong
Days disappear
And my world keeps changing
I feel you here
And it keeps me sane
So I'm moving on
I'll never forget
As you lay there and watched me
Accepting the end
I knew you were scared
You were strong I was trying
I gave you my hand
I said it's okay letting go time to leave here
And I'll carry on...“
Nada de ti
Ništa od tebe!
Nikad ništa od tebe.
Da vidimo koliko sam to puta čula.
Prvi put mi je to rekla jedna trudna razmažena učiteljica s kajkavskog govornog područja.
Onda mi je to rekao djed nakon prve neriješene zadaće iz matematike.
Poslije bih to čula više puta dnevno pa je rečenica izgubila značaj u mojim ušima.
A sada mi to šapuće mali glasić u mojoj glavi svake jebene sekunde, čak i u snu.
„.....Since the day of my departure
I've been stumbling through reality
I play my symphony in reverse
In search for that special path...“
Napraviti nešto kreativno.Dok sam crtala plavom kemijskom trepavice ispod nožnih noktiju i ispod ocrtane donje linije „očiju“ prelazeći pogledom na raspored učenja koji sam si zapisala na taban desnog stoplala zapitah se da li su indijci, aboridžini, afrikanci i ostali s pojavom kemijske olovke počeli ju korisiti za plemenske oznake, obrede i slično.
„...Be gentle to the tear in this I
Lonesome arms, lost its wings again
....“
Reče mi sestra da možda za 10 godina ćemo biti posvađane i nećemo razgovarati
(sada smo jako bliske premda moje autodestruktivno ponašanje uništava odnos)
„ I don't see that happening and me being a fortune teller and all....“ odvratim joj ja i onda smo se obje nasmijale.
„..Make me feel like a man
A silent cry from the middle of hell
I - the irony - I promise, I'll be mature
So please, invite me to your shelter again
Been hiding since I heared "never"
Take me back to yesterday, I need to grow
...“
Stara gnjavi oko čekić za meso:
“Satara gdje je čekić za meso?Gdje?
Gdje si ga ostavila?Gdje?
Gdje?!“
Naravno, kao i uvijek ona je ona koja ga je zametnula negdje.
„Ne mogu se sjetiti gdje sam ga ostavila nakon što sam njime zatukla susjeda!!!“
Iziritirano se izderem ja .
Samo me blijedo gledala a onda se nasmijala.
Ja sam njezino dobro dijete, znate.U prijevodu, ono na kojem se najviše iživljavala pa sad se pokušava iskupiti za to. A možda se jednostavno ne može pomiriti s tim što jesam.
Premda je krajnje vrijeme da se prestanem ozlijeđivati.
„...Buy me a trip to the moon
So I can laugh at my mistakes
I can see the end from here
From this perspective it looks kind of silly
Satellites and astronauts
Tell me there are greater things ahead
....“
Moj najveći strah je da ne iskoristim svoj potencijal.
Apsurdno je bojati se onoga što možeš postići, ali kao uvijek ja prvo moram iznova presipitati svoj karakter, obnoviti samopoštovanje i tek onda krenuti na „osvajanje“ teritorija.
Previše maltretiranja ostavlja tragove bez obzira na karakter.Premda nisam ni bila toliko jaka karakterom da to podnesem.Ja sam utočište pronašla u svom tajnom svijetu koncentrirajući se na konačni cilj-fakultet.Stvarnost i stvarni ljudi su me prestali zanimati.Simbioza mene i mojih knjiga..ah, to su bila vremena.I tako sam živjela do fijaska prošle godine.
I sad ponovo treba pokupiti ostatke s poda, složiti komade ogledala u mozaik i sve rane koje sam izgrizla u bijesu zamotati u neke riječi utjehe i ohrabrenja, ustati se i krenuti naprijed.Svaki put kad to napravim osjećam se 15 godina starijom.Svaki put kada se obnovim život mi se skrati.Svaki put kada se oživim ponovo imam sve manje snage za slijedeći put.Bojim se da nemam više snage.
Bojim se da nemam snage za ovaj put.Iscrpljena sam od svoje slagalice.Ono što sam složila nije dobro i treba to raskopati i krenuti od početka.
„....Steal my mask and make me pay
I need a new skin
I'm going insane
....“
Toliko potencijala i vremena u proteklih 6 mjeseci a rezultati nikakvi.Noramlno kada po cijele dane hiberniram. Ovaj faks kao i bilo što drugo što je ovaj „život“ bacio preda me je jedno veliko NIŠTA za mene.Kako sam uopće uspjela uvjeriti sebe da nije je prava enigma.
Sudeći prema svom životnom iskustvu trebala sam se pregrupirati u 2 sata.Kako se to oduljilo u 6 mjeseci i proždrlo godinu......
" Waiting
In the calm of desolation
Wanting to break
From this circle of confusion
Sleeping
In the depths of isolation
Trying to wake
From this daydream of illusion..."
Moja soba se pretvorila u sobu panike, ova tjelesma olupina u kojoj se nalazim pretvorila se u sobu panike.Kao svako žensko dijete u tim sobama u Aziji svezana sam i sputana za „stolicu“
i ostavljena da umrem bez ikakvog fizičkog kontakta s drugima.Ponekad je osjećaj užasa tako velik da razdire.Nakon stričeve smrti prestala sam plakati.Bol koju sam osjećala tada unutar sebe, boljela me moja svijest više nego išta fizičko...Oči su mi bile suhe kada sam gledala te azijske djveojčice zavezane za stolice i ostavljene u toj sobi dok ne umru od žeđi i gladi.Premda sam pomislila dok sam gledala živuće truplo mei koja je izgledala poput osušene mumije ,nisam.Ona je bila svjesna toga što joj se događa, da klizi.Plitko disanje zvučalo je kao smrtni hropci(ne zham da li ste ikada čuli smrtne hropce, ja nažalost jesam.)Kada je reporter rekao da je ipak umrla i da su se riješili njenog tijela nakon njihovog odlaska nasmijala sam se.Gotovo je , nema više boli za nju.
"...How can I feel abandoned even when the world surrounds me
How can I bite the hand that feeds the strangers all around me
How can I know so many
Never really knowing anyone
If I seem superhuman
I have been
Misunderstood
It challenges the essence of my soul
And leaves me in a state of disconnection
As I navigate the maze of self control... "
Kod mene se sve raspada.
Ja se raspadam.Užas, ponestaje mi vremena za reorganizaciju učenja.
Ponestaje mi zraka u ovom skučenom prostoru.
Najradije bi svima hračnula u facu.
Kako to zvuči?
Ukusno?
Ah, molkov glas u pierrot the clown ispričat će vam sve što ja nisam kadar.
„
leave me dreaming on the bed
see your right back here tomorrow
for the next round
Keep this scene inside your head
as the bruises turn to yellow
and the swelling goes down
and if your ever around
in the city or the suburbs of this town
be sure to come around
ill be wallowing in sorrow
wearing a frown
like Pierrot the Clown
saw you crashing round the bay
I’ve never seen you act so shallow
or look so brown
remembered all the things you’d say
how your promises rang hollow
as you threw me to the ground
and if your ever around
in the back streets or the alleys
of this town
be sure to come around
ill be wallowing in pity
wearing a frown
like Pierrot the Clown
.....
Leave me bleeding on the bed
see your right back here tomorrow
for the next round...“
|