Jesam plod ove civilizacije, ali ne i njen sljedbenik!

22 studeni 2005

UZMI MOJE IME

Tako mi najmilijeg
što održava me na ovom svijetu
Ti poruči najtišim samo vapajem
i ja ću pustiti strah na slobodu,
razbit stakleno zvono zablude vijekova.
nek egzotičnost žutog cvijeta maslačka
pri prvom poljupcu uzbudi Te!



PATKE SA KAMČATKE

Dobro će nestati
Zlom se plaćati
Taj put,
put mog smijeha



TAKO REČE PEPEO

Šalješ mi krv u znak odanosti
Nije me strah tog sasušenog života
Dio Tvoje smrti gledam
U tom mrtvilu crvenog mulja
iskriči iskra istina
Moj vid me peče
Da izbacim sva zla iz sebe, kaže
Tvoja sasušena bijeda drhti na papiru
Upozorava me, naglašava
na pakost svih zlikovaca
Nije to za mene



KUPITE CVIJEĆE

Te hladne noći nikog nije bilo
da čuje promrzlog stvora glas,
posljednji pijanac iz krčme ode,
djevojčica uđe da zatraži spas.

Debeloj vlasnici pruži ručicu,
buket nježnih, plavih ljubica,
siroto dijete splakanih očiju,
iz tankih, malih ubogih prstića.

Kupite cvijeće, drhti joj glas,
majčice nemam, da joj ga dam!

A prokleti vampirčići zle spodobe,
djeca sa očima mladih đavlića,
otrgnuše cvijeće sirotom djetetu,
zgaziše nogama buket ljubica.

Hoće li to nekog zaboljeti?
Hoće li se netko postidjeti?



KEČEROV ODRED ZA ODMAZDU

Vojnik do vojnika
Kolona strašna
Punker

Blijeda njima lica
Krv niz usnu curi
Ratnik

Za bratom plače
Laća se lanca
Zvijer je

Suzu ne pušta
Nema u ručku soli
Čovjek

Crna besjeda ranjenog Punkera
Strašna odmazda surovog odreda
Uništi, uništi
Uništi im krov, dom i smijeh
Uništi im krov, dom i smijeh
Uništi



ABU NIDAL

Nosila je ona prekrasan buket
Raskošan miris, svi pogledaše
Tad prasak iz dječijih kolica
Nije li šareni balon prsnuo

Željezni snovi namjesto igre
Čij je plač znaj pravedniji
Hoće, ubiti to dijete maleno
Krvavi batrljci, ono nema prste

U budućem danu cvijeće opet
Čedo se rađa, sutrašnji upaljač
I ruke i noge njima su raznijete
Da, njih, Zao Duh je poslao



SADAŠNJOST

Prošlost je znam
majka budućnosti
Kčerka će majke
istom kurvom biti



BUĆNO

Zbogom anđele
Dobar dan đavle
Nisu meni udarili čavle
Ja jesam golgotu hodio

A čavle,
kad već kod čavala jesmo,
njih sam užario,
na licu gasio
Doživjeti vraga
gadno kako jebe

Zbogom anđele
Kratka ti krila
ti jesi sila
al nisi do visina
gdje okove nosim
Počivali na mudima mojim



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>