okupili smo se ko i pošlu subotu,al kao za inat meni morao si ići i ti...smrade...
u vožnji autobusom pogledavao si me onako,kratko...
u vožnji tramvajem uputio si mi jedan dubokoumni...
na trgu sam dobila onaj e da znaš samo šta bi ti radio,sa podignutom obrvom...
u mengiću je bio puppy look...
u tramvaju za nazad gledao si me dok sam sulušala mp4,mislo si da te ne primjećujem,al osjetila sam svaki taj pogled....
mislim da se taj zove požuda....
u lunaparku si me zagrlio...
i dok sam se vozila na onom prokletom kaj ide gore-dole...
pogledala bi te svaki put u prolazu...osmjehnuo bi mi se....
velika suza skotrlja se niz moj hladni obraz...
sve one šarene lampice i sva ona svijetla velikih lampi...
sve me to smotalo..obrisala sam ju brzo...da ne pomisle ovi okolo da se možda
bojim visine il kaj god već njima može past na pamet..kad smo sišli dole opet si
me pogledao onako e malena,zašto si malena?i slatko se osmjehnuo...smrade...pokazao si mi onu poruku koju sam ti poslala jednom davno...
i još je uvijek tako..znam koliko me voliš,znam smrade jedan...
i prije nego si otišao zagrlio si me,dobila sam jedan jaki zagrljaj i malenu pusu u obraz...
uz riječi ''neznas koliko si mi falia'' nestao si među svim onim ljudima i šarenim autima...
tvoja debela kožna narukvica koju si mi dao u tramvaju još je na mojoj ruci,zaboravio si ju...
e nećeš ju dobit....u vožnji busom prema kvartu vrtila sam si stare filmove...smrade....
nikad te necu zaboraviti....
|