Sutra - bicu samo prazan broj!

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari da/ne

Opis bloga

• zivot jedne metalke
  kojoj je jedini cilj
  da se vama blog svidi

pjesme i sve po malo

• Ne vise, ne verujem ja
  ne verujem nikom nikada!
  
  
  još imaš krvi, još si uvijek mlad!!
  spakuj kofere, ne okreći se,
  ovo je mrtav grad!!!
  
  
  
  
  Ostao si još u meni
  Ko nedovršena priča
  Ostala si kao dio
  Ove pjesme, ovog kiča
  Sada savršeno sjetan
  Predajem se hladnoj noći
  Znam da tebe više nema
  I da nećeš doći
  
  
  
  opet mene suze sustižu,
  plačem, plačem, plačem...
  a zašto?
  
  
  Ako mi vežu oči,
  ja ću te nači,
  ako mi obišu suze,
  one će teći,
  ako mi zarobe srce,
  moja će te duša voljeti,
  ako mi izbrišu prošlost,
  ja ću te se ipak sjećati.
  
  
  
  ***Nemoj nikada nikome reć
  da je postojala jedna mala...
  Da je bila tvoja...
  I sve ti dopuštala...Sve ti dala...
  Nemoj nikome reći
  da si otišao iz njenog života
  kao tama...
  Nemoj im priznati nikad
  da je mala ostala sama...
  Nemoj nikome reći
  da je plakala i patila...
  Da si maloj značio,
  a nije te vratila...
  Nemoj nikome reći
  da je ponos uništio sve...
  Tko zna hoće li opet biti sretna...
  Nemoj nikome reći...
  Molim te...
  Nemoj nikome reći
  Da mala je trebala te...
  I da je mala bojala se
  svega čega bojiš se...
  I kada gledaš malu...
  Ona gleda te...
  I kada druge žele te...
  Ona neda te...
  Nemoj nikome reći
  da su ti govorili
  da za tu malu nisi...
  I nemoj im nikada reći
  da su je pitali...
  'Zaljubljena ti si?' .
  Nemoj nikome reći
  Da im je morala reći NE...
  Nemoj nikome reći
  da bio si joj sve...
  I nemoj im reći
  kako bile su teške noći te
  kada si maloj ulazio u sne...
  Kada je bila sigurna da
  Trebaš je...
  A ti si bio sretan,
  Nisi znao za puteve tuge...
  Nemoj nikome nikada reći
  da njene noći bile su duge...
  Nemoj im reći
  da je mala zbog tebe sve izgubila...
  Jer...Bila je sretna kad te poljubila...
  I nemoj nikome reći
  da si malu volio bar malo...
  Da si ju za oprost molio...
  Samo im reci
  "zaliti neću..."
  Ali,nemoj reći nikome
  da nakon svega...
  Mala želi ti sreću...
  I želi te bar kao prijatelja,
  Želi da kažeš joj sve...
  Nemoj nikada nikome reći
  da mala nije mogla
  tebi reći ne...
  I nemoj im reći
  da mala jos uvijek
  zbog tebe diše...
  Da mala zbog tebe umire
  I zbog tebe stihove piše...
  Nemoj nikome nikada reći
  Da mala zbog tebe sja...
  I nemoj im reći
  da ta mala sam JA...***
  
  
  
  ...GLEDAM U DALJINE
  ...I U MORSKE DUBINE...
  ...DOK MI SRCE PLACE
  ...BOLI ME SVE JACE...
  ...DOK TEBE NEMA
  ...DOK SAM JA SAMO SJENA...
  ...I SVE DOK TE JA VOLIM
  ...SRCE NECE PRESTATI DA BOLI...
  
  
  
  ...BILA SAM SAMA
  ...SVE DO OVOG DANA...
  ...KAD SU U ZIVOT USLI MI
  ...SVJETLOST I TAMA...
  ...SVJETLOST SU BILI
  ...LJUDI DO KOJIMA JE STALO...
  ...A TAMA LJUDIMA
  ...KOJIMA JE DOBROTA MALO...
  
  
  
  ...SADA VJERUJEM U NESTO
  ...VJERUJEM U LJUDE...
  ...KOJI SU TU I TRPE ME
  ...ONI SU TU KAD IH TREBAM...
  ...I KAD NIKOGA NEMAM...
  ...NADAM SE DA NIKAD NECE NESTATI
  ...DA OD PRIJATELJSTVA NECE OSTATI SAMO SRETNI SATI...
  ...SAMO SATI SRECE I NISTA VISE
  ...DA SVE NESTANE KO KAP KISE...
  
  
  
  
  ...KAPI PADAJU NA TVOJ DLAN
  ...NIKOG NEMAS OPET SI SAM...
  ...ALI CUJES NEKOGA IZ DALJINE KAKO VICE
  ...DA TI NISI ISPRAZNO BICE...
  
  
  ...NOCAS JE TAJ DAN
  ...KAD OSTAJES SAM...
  ...KAD OSJECAS DA TE NESTO GUSI
  ...I KAO DA IMAS TERET NA DUSI...
  
  
  
  ...U JEDNOM TRENUTKU SI TU
  ...VEC U DRUGOM TE NEMA...
  ...POSTANES SAMO SJENA...
  ...ONOGA CEGA SI ZAMISLIO
  ...A NIJE TI SE OSTVARILO...
  
  
  
  
  
  Gledao sam te sinoć.
  U snu. Tužnu. Mrtvu.
  U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
  Na visokom odru, u
  agoniji svijeća,
  Gotov da ti predam život kao žrtvu.
  Nisam plako. Nisam.
  Zapanjen sam stao
  U dvorani kobnoj,
  punoj smrti krasne,
  Sumnjajući da su tamne oči jasne
  Odakle mi nekad bolji život sjao.
  Sve baš, sve je mrtvo:
  oči, dah i ruke,
  Sve što očajanjem
  htjedoh da oživim
  U slijepoj stravi i
  u strasti muke,
  U dvorani kobnoj,
  mislima u sivim.
  Samo kosa tvoja j
  oš je bila živa,
  Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
  A. G. Matos
  
  
  
  
  

•