petak, 29.12.2006.

Jebote kad sam ja to odrasla?

Ewo baš su neke klinke kod mene i tražile su me da uzvučem igračke.Kad sam donesla i pomogla da izvuku barbike sjećanja su mi se naglo vratila na vrijeme kad sam se i ja igrala.Moja najdraža Barbika bila je za mene nešto neopisivo.Kad mi ju je pas izgrizao mojom krivnjom plakala sam ko kišna godina ali sam bila dovoljno lukava da njenu glavu stavim na tijelo od druge i nekako preboljela tugu.U ono vrijeme znala sam dosta za klinku svojh godina.Sjećam se da kada su se drugi dolazili igrat uvijek su se divili mojim kućama.Imala sam kupljen namještaj za sobu a ovo ostalo sam improvizirala.Sjećam se i da sam imala nekad davno i Kena no on je svoju smrt dočekao bez glave nažalost.O onoj perverznoj strani priče nećemo.Moje barbike su svoju djecu dobivale kada im ih je roda donijela Ken nije poslužio svojoj svrsi.Čak nisam sigurna da je taj Ken bio moj..............hmmm......kasnije sam imala improviziranog kena bolje da neznate kak je izgledal........Sjećam se i kada sam u petom razredu da petom i nije mi žao šta sam se tak dugo igrala.....slagala odjeću barbikama sa svojom frendicom.Da da te kreacije su bile prebolesne.A najviše od svega voljela sam se igrati vani sa barbikama po ljeti to mi je bio najveći gušt.Imala sam i bazen i sve.Na sreću ovaj put mačke nisu imale sudbonosam susret sa barbikama.....Moja barbika danas ima dredove od silnih frizura koje sam joj radila više nema ni krunu(naime bila je sirena) ali je to svejedno moja barbika jebote kak vrijeme ide.Mislim da ču se sad pridružit klinkama u igri još jednom se uvjerit u svoje sposobnosti slaganja kućice pozdrav od šašaveparty

- 14:49 - Spread your wings ( ukupno: 14) - Dive into my colors - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.