Danas malo laganiji post, jer je prošli bio ozbiljan ko smrt i izmrcvario me. Svako ko brižljivo prati moj blog zna da kad napišem neki ozbiljni post, odmah poslije usljedi neki neobavezniji. Nisam napomenuo, onaj momak iz prošlog posta nije kreten i glupan kao što su neki pomislili (ima IQ oko 140), ima čak i neke dobre teorije, ali ono zbog čega sam pisao tako je to što je on očigledno u službi nekoga, a ne znanosti. Ja nekad u svojim postovima namjerno pretjeram (u ovom nisam toliko) da bi stavio naglasak na ono što želim naglasiti i zanima me isključivo bit neke stvari o kojoj pišem, bez trivijalnosti, iako je stvarna slika u praksi malo manje crno-bijela.
Pokvario mi se internet, nisam ni pokušavao otkriti što je u pitanju, nego sam zvao ovlaštenu osobu. Zadnji put kad mi je crko, išao sam sam prčkati, a kako se ja u to razumijem ko Mare u krivi kurac, za očekivati je bilo da ću zasrati još i više. To se i dogodilo, pa dok su otkrili što sam napravio prošlo je skoro tjedan dana. Izgleda da ću, ako želim da ovaj post ugleda svjetlo dana, morati ići do knjižnice da ga postam spremljenog na disketi. Taman mi se ovo dogodi kad sam malo htio pronjušiti na internetu o google adsenseu, tj. o nekoj zaradi na blogu, koja radi po nekom sistemu posjeta stranicama s bloga vlasnika. Čisto sam se htio informirati o tome, jer sumnjam da bi imao neke koristi od toga, pošto se meni sigurno counter neće rasprsnuti od posjeta. Možda bi od toga koristi mogli imati neki jako posjećeni blogeri, pretpostavljam ne osobitu. Da izvučem mudrost iz ovoga: Ako pomorci jedu kruh sa sedam kora, e onda blogeri jedu sa sedamdeset i sedam…
Boxevi mi moji izgledaju jadno. Smatram da su boxevi žila kucavica bloga, jer prvi upadaju u oko, pa ću možda poraditi na tome. Neki stavljaju pjesme, neki aforizme i citate, što je ok ako se ne pretjera. Kod nekih sam primjetio boxeve ispunjene od vrha do dna pustim mudrolijama i citatima, kao da žele stvoriti dojam da su kulturno prosvijetljeni. Ja sam nedavno dobio na poklon zbirku aforizama i citata sa stvarno divnim mislima, i sad, najlakše bi mi ih bilo nadrobiti u boxeve tako da svi kažu kad dođu «joj, kako je ovaj saroukh mudar i načitan», ali čemu to? Ako i stavim koji citat, uzeti ću kojeg od Grunfa iz Alana Forda, npr. «Bolje biti živ, nego mrtav» ili nešto tako blesavo. Ima na netu dobrih kompasa i satova za boxeve, ali sat je nepotrebni luksuz, jer svako ima u dnu ekrana na kompjuteru točno vrijeme. Kompas je još nepotrebniji luxuz, ovog kojeg ja imam sam nacrtao od sunca sa zastave Urugvaja, jer nisam htio neki standardizirani.
Ne mogu da se ne osvrnem na seriju «Balkan inc» koju sam počeo gledati, ali sam odustao nakon nepune dvije epizode. Barem su mogli scenarij približiti aktualnim običajima i prilikama, a ne kopirati američke klišeje koji se nikako ne uklapaju kod nas. Tako je glavni lik problematični inspektor koji voli raditi na svoju ruku, ali je , normalno, the best (uopće ne sumnjam da će ga šef suspendirati, jer će pretjerati sa svojim metodama). Tog lika je prvi utjelovio Clint Eastwood u «Prljavom Harriju», a kasnije su brojni krimi-filmovi to kopirali (ne znam jesu Gibson i Glover iz «Smrtonosnog oružja» u bilo kojem nastavku uspjeli uhvatiti loše dečke, a da nisu bili suspendirani). Scenarij je uvijek isti, kada inspektor tj. policajac pretjera sa svojim metodama, šef ga zove u svoj ured i onda slijedi uvijek ovo, da ponovim (pišem kako se čita da naglasim američki naglasak): ju ar maj best kap, bat dis tajm ju cros d lajn. Jor metods bilongs tu d past. Jur suspendid. Pliz liv d bedž end gan hir. End gou on vekejšns for fju viks, bikoz i vant ju to stej avej from dis kejs. Dont sej a vord. (update: snimio sam ovo, da uvjerljivije dočaram. Normalno, suspenzija policajca ne spriječi da pobije loše dečke. Pa onda onaj klasični američki šefov ured u «Balkan inc.», u kojem se pije filter-kava….ma gdje se to kod nas pije filter-kava??? Za negativca su uzeli Damira Markovinu, očajno lošeg glumca, koji je briljirao prije toga u sapunici «Vila Marija». Valjda mu je neko od profesora na Akademiji trebao reći da facijalna ekspresija ne znači grčenje cijelog tijela i svih 300 i nekoliko mišića na licu. Ili mu dati na uvid glumu De nira, imenjaka Pacina ili Jeana Renoa, koji se bez tikova prevelikih začas preformiraju iz psihopata u dobrog momka ili nekog trećeg.
Spontano sam uveo praksu glazbenog broja na kraju posta, kojeg odaberem po trenutnom raspoloženju. Staviću ga kad mi poprave vezu, tako da nema razloga za paniku ako ne vidite player
P.S. predomislio sam se, nema hita. Na slici je Tommaso Onofri