Lektire

Ovdje mozete nac lekitre koje vam trebaju!!
Vrijeme radnje, biljeske o piscu i kratki sadrzaj!

Lektire

Ovdje mozete nac lekitre koje vam trebaju!!
Vrijeme radnje, biljeske o piscu i kratki sadrzaj!

četvrtak, 29.05.2008.

Sofoklo – ANTIGONA

ŽIVOTOPIS:
Sofoklo je živio od 496. do 406. g. prije Krista.
Grčki je pisac tragedija rodom iz Atene. Napisao je 123 dramska djela, a u cjelini je sačuvano samo sedam tragedija: ''Ajant'', ''Elektra'', Kralj Edip'', ''Antigona'', ''Trahinjanke'', ''Filoktet'' i ''Edip na Kolonu''.
Obilježja Sofoklovih djela: pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi trećeg glumca, smanjuje partije kora i povećava broj njegovih članova na 15, piše prve sadržajno nepovezane trilogije te stvara formu grčke drame; junaci drama više nisu titanske ličnosti kojima upravljaju usud i volja bogova, već stvarni ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini; harmonična kompozicija, jasno ocrtani karakteri, visoki etički principi i duboka humanost. Zbog svega je ovoga Sofoklo najveći i najsavršeniji antički tragičar.

KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: tragedija u sedam činova

VRIJEME RADNJE: razdoblje stare Grčke
MJESTO RADNJE: Kreontov dvor

TEMA: Antigona pokapa svoga brata
IDEJA: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i ljudsko dostojanstvo.

KOMPOZICIJA:
1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru u dvoboju
2. zaplet: Kreont zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne sluša
3. kulminacija: Kreont osuđuje Antigonu na smrt
4. obrat: bogovi govore Kreontu da mora poštedjeti Antigonu
5. rasplet: umire Antigona i Kreontova žena i sin

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
KREONT: grub vladar, podanici ga ne slušaju i boje ga se, odlučan je, vjeran je zemaljskom zakonu zbog kojega krši božanski zakon, na prvom mu je mjesto domovina, a to iskazuje mržnjom prema neprijatelju, u svim ga životnim odlukama vodi mržnja i na taj način ostaje bez obitelji.

ANTIGONA: na sebi nosi prokletstvo svoje obitelji, nije joj toliko stalo do sebe same koliko do božanskih zakona, zbog kojih krši zemaljske, na prvom joj je mjestu obitelj i u svim je životnim odlukama vodi ljubav.

JEZIK I STIL:
Uzvišen stil pripovijedanja, korišteno je mnoštvo epiteta i aforističnih misli.

ELEMENTI TRAGEDIJE:
Tragični junak: Antigona – poštuje svoja načela i želi pokopati brata
Tragička krivnja: zbog njenih ju načela osuđuju na smrt
Tragični završetak: Antigona umire
Dramski sukob: odvija se između dobrog – Antigone i lošeg – Kreonta

IZVANTEKSTOVNI ODNOSI:
Izvantekstovne odnose "Antigone" sadrži drama "Kralj Edip" koja je (kao što je već opisano u fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom".
U djelu se "Kralj Edip" opisuje sukob Edipovih sinova i taj se sukob kasnije odražava na radnju "Antigone". Sami se motiv "Antigone" nalazi u "Kralju Edipu" u mržnji novog kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Poliniku, kojeg Kreont optužuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop.
Može se čak reći da je "Antigona", na neki način, nastavak drame "Kralj Edip".

KRATAK SADRŽAJ:
Radnja je ovog djela usko vezena sa dramom "Kralj Edip". U njemu se (između ostalog) opisuje sukob Edipovih sinova.
Naime, jedan od njih, zvan Polinik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon godinu dana vladavine ne prepušta vlast po dogovoru. Ovaj se vraća nakon nekog vremena sa namjerom da pokori Tebu.
Uskoro dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak, jedan drugome, probadaju mač u tijelo, te oboje umiru. Vlast dobiva brat Edipove žene Kreont, koji naređuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa, a Polinikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obrednog pokopa.
Tada počinje radnja same "Antigone" u kojoj istoimena djevojka, Edipova kćer, govori svojoj sestri Ismeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata Polinika. Ismena odbija sudjelovati u tom činu i pokušava odgovoriti Antigonu od svog nauma.
Antigona, unatoč sestrinoj zabrinutosti, svjesna posljedica, odlazi do mjesta gdje joj leži mrtvi brat, te neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni obred. Kad stražari uvide što je učinjeno protiv kraljeve naradbe, jedan od njih odlazi reći kralju.
Kreont, uznemiren i zaprepašten naređuje da se nađe krivac ili će se okriviti stražari. U međuvremenu stražari
maknu prah sa mrtvog tijela, te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog brata. Tada ju odvode Kreontu koji ju osuđuje na smrt. Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da ona voli svoju mrtvu braću jednako, te da se moraju, prije svega, poštivati Božji zakoni o pokapanju mrtvog čovjeka. Unatoč njenom objašnjenju, Kreont Antigoni ne oprašta.
Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i Antigonin zaručnik, dolazi Kreontu moleći ga da oprosti Antigoni. Kreont mu se usprotivi, te naređuje da se Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu, te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni, Antigona se jada obraćajući se Tebancima i svemoćnim bogovima.
U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, tj.slijepi prorok sa dječakom u pratnji. On razgovara sa Kreontom, te mu govori da će ga snaći gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polinikovo tijelo. Nakon što Tiresija odlazi, Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i naređuje da se smjesta krene i tajno pokopa Polinikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona.
Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu ženu o sudbini koja je snašla Kreonta. Glasnik opisuje kako je Kreont otišao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj obješene djevojke. Sin je ogorčen krenuo ubiti mačem oca, ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin od bijesa zabio mač u tijelo.
Nakon što je glasnik to rekao, u Tebu ulazi ogorčen Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno - oskvrnuće je božanskog načela strmoglavilo u propast i dinastiju i grad.

"Za njega gradu evo ja proglasih sad,
da grob mu nitko ne spremi nit ožali,
bez groba nek mu tijelo pusti pticama
i psima da ga žderu – grdno pogledat!"


"...a ja iz prikrajka ti slušat mogu to,
tu djevu kako žali grad, što s najgorom
sad smrću gine zbog čina predivnog,
a od svih žena najmanje to zavrijedi..."


"Pa nećete l' je brže voditi? Grobu je
Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je
Bez ikoga vi pustite, nek ili mre
Il' živa pod onakvim krovom počiva!
Ta mi smo čisti što je do te djevojke;
A s nama tu na svijetu neće boravit."


"Nju na dnu groba opazismo, za vrat se
objesila i omčom rupca platnena
njega stegnu..."
"Taj jadnik na se ljutit, kakav biješe,
Naperiv, mač zatjera posred rebra..."

| komentari (0) | print | # | * |

Tolstoj - ANA KARENJINA

O KNJIZI:
PREVEO: Krunoslav Pranjić
IZDAVAČ: Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
TISAK: NIP ''Slobodna Dalmacija'' - Split
UREDNIK: Jakša Kušan

ŽIVOTOPIS:
Lav Nikolajevič Tolstoj ruski je pisac, jedan od najvećih pisaca u doba realizma. Rođen je 1828. godine. Bavio se pedagoškim radom, uzdizanjem seljaka, a također se posvećuje svojoj obitelji i književnom radu.
Prvi je kratki roman izdao 1863., a zvao se ''Kozaks''. Nakon toga su uslijedili mnogi romani. ''Anu Karenjinu'' napisao je između 1875. i 1877.
Bio je jedan od najvećih mislioca svoga vremena. Tolstojev bogati književni rad i ideologija značajno su utjecali na europsku misao i književnost u završnici 19. i na početku 20. stoljeća.
Umro je 20. studenoga 1910. godine.

KNJIŽEVNI ROD: proza
VRSTA DJELA: roman

MJESTO RADNJE: 70-ih godina 20. stoljeća
VRIJEME RADNJE: Moskva, Petrograd

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
ANA KARENJINA:
Na početku, Ana je prelijepa i šarmantna, uzorna majka, žena državnog službenika. Svu je svoju ljubav usmjerila na sina. Slijedeći srce Ana ostavlja muža, položaj, ugled i sina. Optužuje Vronskog za najveći moralni prekršaj - kršenje majčinske dužnosti. Postaje opsjednuta o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Na kraju spoznaje da je ljubav prolazna i odlučuje sve prekinuti. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi.
''... ne samo zbog toga što je bila veoma lijepa, ne zbog one finoće i skromne gracije što se zapažala u cijeloj njenoj pojavi, nego zbog toga što u izrazu milolika lica, kad je prošla mimo njega, bijaše nešto naročito umiljato i nježno.''
''Blistave, sive oči što su se od gustih trepavica činile tamnijima, prijateljski se, pažljivo zaustave na njegovu licu, kao da ga je prepoznavala pa odmah prijeđoše na gomilu što se približavala, kao da nekoga traže.''

ALEKSEJ VRONSKI:
Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani, čak se zbog nje i odrekao vojničke karijere prije odlaska u Italiju. Bio je žrtva, podnio je gorčinu poraza. Njegova je najveća krivica u tome što je obećao ono što nitko ne može ostvariti - DA ĆE ČAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEČNO.
''Vronski, to je jedan od sinova grofa Kirila Ivanoviča Vronskoga i jedan od najljepših uzoraka zlatne mladeži petrogradske. Upoznao sam ga u Tveru, kad sam ondje služio, a on je dolazio na novačenju regruta. Silno je bogat, lijep, velike veze, krilni pobočnik, a ujedno vrlo drag, dobar momak.''

ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: sukneni zastori, crne vragoljaste oči, sivi kućni haljetak, kozičavo lice, sijede kose, lijep i čitki rukopis, sedefna školjka
- usporedbe: kao i uvijek, kao da joj je tjelesna bol prouzročila taj krik

KRATAK SADRŽAJ:
Ana Karenjina je žena visokog državnog službenika Alekseja Karenjina.
Njihov je odnos korektan, ali bez emocija. Roman počinje Aninim dolaskom u dom Stive Oblonskog, Anina brata. Stivina je žena Doli baš saznala da ju muž vara, te to izaziva razdor u obitelji. Ana uskače kao diplomat i uspijeva izgladiti situaciju. Ana upoznaje Vronskog, koji ne taji svoje osjećaje, ali ona se boji veze i vraća se u Mokvu. Vronski se po prvi put ozbiljno zaljubio, te ju prati.
Oni se počinju redovito viđati, te se Anin muž pobuni protiv toga. Unatoč tome, Ana se nastavlja sastajati s Vronskim i uskoro zatrudni. Vronskom to otkrije neposredno prije konjičke utrke i on umalo pogiba. Njezina je uplašena reakcija javno pokazala njene osjećaje i mužu priznaje svoju ljubav. On traži samo formalni brak, te udaljava Vronskog od Ane. Ana rađa i u bunilu traži muža oprost. On joj oprašta i prihvaća dijete.
Kada se oporavila, Ana se vratila Vronskom i, kako joj muž ne želi dati sina, uzima kćerku i s Vronskim odlazi u Italiju. Kada se vratila, ulazi u kuću gdje doznaje kako je službeno mrtva.
Pokušava se s Vronskim uklopiti u društvo koje ih ne prihvaća, te zato odlaze na selo. Tu Vronski žrtvuje karijeru zbog Ane i postaje mrzovoljan zbog toga. Posebno ga muči to što se njegovo dijete zove Karenjin, te traži od Ane da se rastavi. No muž joj ne želi dati rastavu. Ana se sve više otuđuje od Vronskog i na kraju se baca pod vlak, a Vronski se prijavljuje u vojsku, te odlazi u rat.
Levin je seoski veleposjednik, jednostavan čovjek, koji voli prirodu i Kiti. Kiti pak gleda Vronskog i kada Levin napokon skupi snagu da ju zaprosi, ona ga odbija. Kada shvaća da je Vronski potpuno nezainteresiran za bilo kakvu ozbiljniju vezu, ona se razboli i odlazi u njemačke toplice, gdje se oporavlja. Nakon povratka Levin ju ponovo prosi i ona se udaje za njega. Njihov brak je čvrst i postojan. Žive u miru i sreći, a zadnja poglavlja knjige posvećena su Levinovim religioznom uvjerenjima.

O ROMANU:
''Ana Karenjina'' je jedan od Tolstojevih najljepših romana, opisuje društvenu i osobnu psihologiju toga doba.
Radnja se vrti oko dvije ljubavi - jedne sretne (Levin i Kiti) i jedne nesuđene (Ana i Vronski), koje su ustvari gotovo dvije radnje svaka za sebe.
Osnivni je motiv i radnja, Anin preljub, isprepleten mnogim scenama, koje su gotovo samostalne novele.
Teme su uglavnom obitelj, ljubav i moral, te problemi vezani za brak.
“Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”.
Tolstojevi su likovi kompleksni i nerijetko teški. Komuniciraju putem monologa i dijaloga u kojem su skrivene sve ozbiljne misli velikog pisca.

''OSVETA JE MOJA, I JA ĆU JE VRATITI.''

''... kad se voli, onda se voli čitav čovjek onakav kakav jest, a ne kakav bih ja htjela da on bude.''

''Ljubomora po njegovu uvjerenju vrijeđa ženu, a u ženu treba imati povjerenja.''

''Ni pojma oni nemaju o tome što je to sreća, oni ne znaju da bez ove ljubavi za nas nema ni sreće, ni nesreće – nema života.''

''Ne, niste se prevarili – reče ona polako, očajno pogledavši njegovo hladno lice. – Niste se prevarili. Bila sam očajna i ne mogu da ne budem. Ja slušam vas, a mislim na njega. Volim ga, njegova sam ljubavnica, vas ne mogu podnositi, bojima vas se, mrzim vas. Činite sa mnom što vas volja.''
''... naslada nije u otkrivanju istine, nego u traženju

| komentari (0) | print | # | * |

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.