21.09.2006., četvrtak

priče iz diktatorovog života - 4. dio

...

...

teraju me da napišem novi post... teraju me da radim... mrmljmrlj... teraju me da mislim... gad dem...

aj dobro, evo jedne priče iz rima. naime, to sam već jednom napomenio, našu famoznu avanturicu u rimu, pa evo jedna anegdota (iako nisam siguran šta ta riječ u suštini znači, al nek sam ja nju napiso).

i tako, bili mi jedan dan u rimu, gradu cigana. te noći sam imo neke čudne imperijalističke snove, nešto, ma uglavnom, ja sam prenabildani lik, i upravljam cijelom mongolijom itd... kad se ja probudio, još uvijek sam bio prenabildan (što nema apsolutno nikakve veze s ovom pričom), al nisam vlado mongolijom, al sam bar bio veseo, poletan i čio! al kad vidjeh onaj mrljavi doručak, onu brojčnu na koju moš slomit zubnu caklinu, dentin a ujedno i zubni živac, što je sve dio zuba, samo što se zubna caklina ne obnavlja, i to je čini najčvršćom tvari u tjelu, te onaj neki mrljavi margarin pa onda ona, tobože, salama... al ja sam poput kljakavog novogvinejskog patuljastog terijera prepeličara to lijepo i uljudno, s malom primjesom iznerviranosti sažvakao, nanijevši vidnu štetu mom prenabildanom nepcu.

i uputišmo se mi potom u rim, grad na rijeci tiber. il je... ma da, tiber pobogu. ja mislio bosut... a jebemu... i vidio sam našeg malog vodiča, koji je poput mozambiškog gibona padavičara veselo mahao zastavicom, tobože nam pokazuvši di idemo. i dovede on nas ovdi:

Image Hosted by ImageShack.us

isprva ostadošmo osupnuti. ''ah, ja sam osupnut'' - ustvrdih. moj kolega i bratića, grof d brokula je zaprepašteno ustvrdio: ''ah, ja sam zaprepašten''. kad su se emocije slegle i osupnutost i zaprepaštenost popustile, reće vodić da imam 15 minuta slobodno da malo razgledamo taj kompleks. čim je to reko, horda dijece, poput gladovanjem mučenih komodskih varana koji su ugledali plijen, sletiše se prema zgradi. mali kinezi i poneki južnokorejci su to zaprepašteno gledali, uzviknuvši: ''ying wo mishima tzubasa sailor moon''. i tako smo moj bratić i ja vršili stručnu kulturnu opservaciju te zanimljive zgrade (čitaj: ko najveći seljaci pokazivali prstom i vikali: ''bogte mazo, vidi ovo!''), ugledašmo ulaz u zgradu. unutra se nalazio talijanski vojni muzej. famozno uzviknušmo: ''ah, vojni muzej!'' i tako mi ušli unutra.

ma bili mi unutra dobrih pola sata. grof me pokušao par puta upozorit da je vrijeme da pođemo, jer su ostali sigurno već krenili, no mene je zaintrigirao robot za razminiranje koji je bio uskladišten (bogte, koja riječ!) u muzeju. tada, kad sam shvatio da me skupina obamrlih južnokorejaca čudno gleda, ustvrdih da je vrijeme da pođemo. izađosmo van i ustvrdismo da su već svi ošli. snašli smo se u trenu i primjenom mobilnih aparata, u javnosti poznatih kao mobiteli ili takozvani mobovi i ostali slengovski nazivi za taj aparat (a je sereeeeeeem bogati...) nazvašmo vodića i on se vratio po nas. ostatak grupe, koju su 98% činile osobe ljepšeg spola, pokušavši nas kazniti, su se dale na posao i uneredile naše preljepe, godinama uzgajane i brižno brinute kose... i tako smo mi nedužni mojom krivicom ostali uneređeni:

Image Hosted by ImageShack.us

držali smo se ponosno, i hrabro, dokazujući da je muški rod superioran. no žene prevladahu... dem... gad dem... e...

<< Arhiva >>

design made by v4MP1r3