sarajevski
31.03.2005., četvrtak
7 godina u Japanu
Dozivjeh ovo što je jedan bloger nazvao blogersko-inspirativnom krizom. Nisam imao pojma o čemu da pišem, mora mojih ideja su doživjela oseku, a nebo inspiracije su prekrili tamni oblaci (jeboteeee...). Nisam znao šta se dešava, pokušavao sam na silu pisati, prisiliti sebe na post...ali svaki dokument je završavao zgužvan u recycle binu (hehehe...)...sve je bilo bez uspjeha... Znao sam da jedino izbavljenje mogu doživjeti ako odem kod starih mudraca...i otišao sam...Japan, zemlja izlazećeg sunca, manastir Shao-Lin u srcu neprohodne šume, na planini Bogova. Stogodišnji učitelj sa bijelom bradom do stomaka i ja...dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom...stalna borba sa samim sobom, sa unutrašnjim demonom. Jedan dan sam ja pobjeđivao, drugi dan on...borba dva potpuno ravnopravna protivnika, borba između dobra i zla... I onda, nakon sedam dugih godina provedenih u stalnom suzdržavanju od svih grijeha i vlastitih nagona, prvi put je izašlo sunce...znao sam da je došao moj dan, znao sam da sam spreman. Zadnjio pozdrav sa starim učiteljem i suza u oku...vrijeme je da se krene nazad... Ovo je moj prvi post nakon preobražaja, nadam se da osjetite makar dio energije Shin-Mi koji sam u njega unio i da osjetite isto uzbuđenje kao i ja; potpuno novi ja, sa potpuno novim pogledima na horizonte života...više ništa nije kao prije... Idem sad da napravim špagu između dvije stolice i meditiram upijajući enrguju svemira, jer sutra me čeka novi dan, nova iskušenja...a meditaciju preporučujem i vama...osnažite svoj duh... Haj zdravo, ili što bi rekli japanci: haj sayonara! :p |