sarajevski
08.01.2005., subota
Opet sam ti u kafani...
Jednom me prijatelj upita gdje izlazim. Hm...pa nemam pojma, uglavnom xxxx, xxxx, xxxx a najčešće Central. Centra?Ma jebo te Central, povešću je tebe da vidiš šta je central kod nas! Inače je dečko iz jednog manjeg bosanskog gradića. I stvarno, već idući vikend me povede. Nakon što smo prešli nekih 60-ak KM (kilometara, ne konvertibilnih maraka) puta, i nakon što pokupismo njegovo društvo, stadosmo pred jendnu omanju kućicu iz koje je izbijala prigušena svijetlost. Kućica je inače bila izvan pomenutog gradića i do nje nije baš vodio gradski autobus :) Nakon što smo izašli iz auta, prvo smo morali proći kroz dvorište, ali polako, da ne probudimo ono što je spavalo u kućerini za pse zbog čije veličine bi neko mogao pomisliti da u njoj spava, u najmanju ruku medvjed. Ušli smi i smjestili se za jedan sto. Naravno drveni, daščani sto, kakve su bile i stolice. Preko stola plavi karirani stolnjak. Nema dobre kafane bez plavog kariranog stolnjaka! Atmosfera ko iz snova: sto do nas zauzima društvo zagriženih kockara. Ulog velik, cigara dogorjela do filtera i dalje u ustima, znoj na čelu...valja se ženi vratiti kad prokockaš platu. Za drugim stolom jedan bekrija podbočen spava. Taj je već ipucao svoju dnevnu kvotu alkohola. Treći sto - sto užitaka. Sjedi mlada u minjaku, sa pozamašnim dekolteom i čita novine. Nije nas ni primjetila. "Damo šta piješ ?" - obratismo joj se hrabro "Ma može konjak" - reče i osmjehnu se kako samo ona zna, sa par zuba manjka i zabacujući "zanosno" kosu. Trojica u potkošuljama su na drugoj strani kafane igrali pikado. Dolazi konobar, ujedno i vlasnik objekta i počinje da recituje "Nema mala ledine u gaju, gdje se tvoja leđa ne poznaju" Bi mu vrlo drago kad saznade da sam ja iz Sarajeva: "Oooo pa nemamo često takve goste" (Tad sam se osjećao ko Klinton Bill) Kroz pet minuta nam donese naručene pive i zdjelu sa sirom, kajmakom, sudžukom i vrućom pogačom, koju nismo tražili. "Evo za gosta iz Sarajeva, da svima pričaš tamo kako se kod mene dočekuju gosti" I tu noć dobro popismo i dobro mezismo, uz Tomu Zdravkovića koji je pjevao sa starog kasetofona. Sa gazdom sklopih dogovor da ću organizovati autobuski prevoz iz Sarajeva do njegove kafane, a za uzvrat dobih još jednu pivu na njegov račun. To je ljudi moji trebalo doživjeti, to je bilo nešto...sa tim se ni najbolji Sarajevski klubovi ne mogu nositi. Kakve diskoteke, kakvi pubovi. Taj merak i zajebancija... Ostadosmo do pred zoru i ostavismo dobre pare za stolom. Nismo razbijali čaše i pravili lom...malo nam je falilo i da mladu pokupimo. :) Uglavnom, gazda zadovoljan, mi zadovoljni, svi zadovoljni...to su bila vremena... |