|
|
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Sara
Prezime: ...
Nadimci: Sarčy,Serica,Sarić,mala Sara,... (pa vi izaberite kak ćete me zvat)
Razred: 2.e,Gimnazija Karlovac
Rođena: 24.04.1992.
Bračno stanje: trenutno zauzeta
Slušam: techno obožavam,al slušam i sve drugo pomalo (pa i narodnjake;ne zamjerite mi...),OSIM punka i metala...
Naj boja: žuta i crvena...
Volim: mamu,brata,svoje frendice (kao frendice),ostale meni posebne osobe,ljubav,konje,izlaske u River,medicinu (moje,nadam se,odredište nakon srednje škole),svoju školsku torbu,gimnaziju,MSN,Internet,svoje zelene oči i svoje ime,svoj novii stari mobitel,voćne kolače,klizanje,pizzu (šunka,sir,BEZ šampinjona,s malo špeka),serije (Dr.House,One Tree Hill,O.C.,Uvod u anatomiju,Cosby show,CSI,...),Nes vaniliju,...
Ne volim: laži,ljude koji tvrde da su u pravu čak i ako nisu u pravu i ne daju si to dokazat,podrigivanje,inat,odbojku,metal (kao vrstu muzike),prijevaru,
svoje naočale...
Moj moto: Pazi što ćeš zaželjeti,jer želje se ostvaruju! ili Nikada se nemoj mrštiti jer nikad ne znaš tko će se zaljubiti u tvoj osmjeh! ili Svako zlo za neko dobro!
Moj MSN:zelenooka05@net.hr
Ne znam više što vas zanima, pa ako vas neš zanima, vi napišite u komentarima, a ja ću vam odgovorit ovdje. Svi vaši prijedlozi i primjedbe su dobrodošli!
Do sada vas je bilo:
Brojač stavljen 06.01.2008.
...Denica moja...
...Bega...
...Dominik...
...ludi Vladić...
...Zoya...
...Brna & Horo...
...Tišina...
...Matoševićka...
...Iva...
...Petra...
...Ana...
...Stipa...
...kuhar Drc...
...Pinčy...
...Ivchee...
...Tin...
...Irena...
...Josipa Natali...
...Sanja...
...trešnjica...
...Barbara...
...Melita...
...Popo...
...Joja...
...Carica...
...Elena...
...Tomas...
...Ivooona...
...Breza...
The heart never lies...
Some people love
Some people cry
Some people live
Some people die
Some people run
Run into the fire
And some people hide
Than every desire
But we are the lovers
If you don't believe
Just look into my eyes
'Cause the heart never lies
Some people fight
Some people fall
Others pretend
They don't care at all
If you wanna fight
I'll stand by beside you
The day that you fall
I'll be right behind you
So pick up the pieces
If you don't believe me
Just look into my eyes
'Cause the heart never lies
Znam da je kasno (01.07h),ali čitala sam sada lektiru (kao što se vidi,Lovca u žitu) i nešto me jako zasmetalo.I nisam mogla odoljeti da to ne komentiram...
Tina će mi možda držat prodike,ali...
Inače mrzim lektiru!
Ali,srednja škola,još i gimnazija,zvuči izazovno...
I ajde,počet ću ja redovito čitat lektiru.I dobro mi ide.
Znam da svaki put u osnovnoj školi bih knjigama za lektiru pristupala vrlo nezainteresirano,ali prvih nekoliko stranica Lovca u žitu itekako me privuklo:
"Ako doista želite da vam pričam o sebi,prvo što ćete vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio,kakvo je bilo moje glupo djetinjstvo,čime su se bavili moji roditelji prije nego što sam došao na svijet i sve ono uobičajeno david-copperfieldsko sranje,ali ja nekako nisam raspoložen da se upuštam u te stvari,ako već želite znati istinu.Kao prvo,sve je to strašno dosadno,a s druge strane,moji roditelji dobili bi svaki po dva živčana sloma kad bih ispričao nešto pobliže o njihovm privatnom životu.Oni su vam prilično osjetljivi u tim stvarima,pogotovo moj otac.To su dragi ljudi,i sve - ne kažem ništa - ali su doista i preko svake mjere osjetljivi.Osim toga,nije mi ni nakraj pameti da vam sad ovdje pričam čitavu svoju prokletu autobiografiju ili nešto slično. (...)"
Pogađate:da,on psuje.On priča žargonom,našim svakodnevnim,razgovornim jezikom...I to u školskoj lektiri.To je jedna od stvari koja me u toj knjizi fascinira.Ta opuštenost...A i mislim da me privukla ta njegova nezainteresiranost.Kao što mi je Tina jednom prilikom rekla,podsjeća me na neke ljude oko mene.To je jedna od onih knjiga koje ne svrstavate u neki poseban žanr.Za mene su to "knjige u kojima se mogu pronaći".
No,vratimo se na glavno...
I čitala sam redovito i sa zadovoljstvom...Nisam imala internet,pa uzmem knjigu u ruke i kratim vrijeme čitajući.Sada se to malo promijenilo budući da sam dobila net.I znam da je žalosno da ću prije odabrat internet nego knjigu,al odgovorno tvrdim da nisam jedina...
I bilo je dobro sve do danas...Inače,knjiga ima oko 255 strana.I sve mi se više čini da je poštovani gospodin J.D.Salinger sam sebi kratio vrijeme pišući jer vidim da što ide dalje sve je dosadniji i užasno puno upotrebljava neke dosadne fraze i sve više baljezga bezveze.Ok,ja to razumijem,jer i ja na ovom blogu ponekad baljzgam kada nemam pametnijeg posla ili kada mi je takav dan,ali...
Ima stvar koju sam pročitala,od koje mi se smučilo i natjeralo me da se dignem iz toplog kreveta,upalim komp i počnem pisati ovaj dugi post koji vjerojatno neki neće ni pročitat do kraja - al,opet,nema veze,samo se trebam ispuhat;a i razumijem vas,jer ni ja to ne bih čitala do kraja...I,ok,možda ću ja to sutra opet pročitat pa mi se neće učiniti tako blesavo,ali...Da se vratimo:
"Ono što je,međutim,u tom muzeju bilo najbolje,bilo je to što je sve uvijek ostajalo točno tamo gdje je i bilo.Nitko se ne bi ni pokrenuo.Mogli ste tamo otići sto tisuća puta i onaj Eskim bi upravo završio s pecanjem onih dviju riba,ptice bi još uvijek bile na putu prema jugu,jeleni bi sa svojim prekrasnim rogovima i lijepim,vitkim nogama još uvijek pili vodu iz izvora,a ona Indijanka golih grudi još uvijek bi tkala onaj isti ćilim.Nitko se ne bi nimalo promijenio.Jedino vi.Ne mislim da biste bili mnogo stariji,ili tako nešto.Ne bi bilo to,u stvari.Naprosto biste bili dukčiji,to je sve.Imali biste na sebi ovaj put kaput.Ili bi dijete s kojim ste prošli put išli u redu dobilo šarlah,pa biste imali novog partnera.Ili bi razred vodla neka zamjena,umjesto gospođice Aigletinger.Ili biste prije toga čuli oca i majku kako se strahovito svađaju u kupaonici.Ili biste naprosto prošli pokraj jedne od onih lokvi na ulici po kojima se šire benzinske duge.Hoću reći,bili biste na neki način drukčiji - ne mogu točno objasniti što mislim.A čak i kad bih mogao,nisam siguran da li bih imao volje za to."
Komentar:Ma daj!Prvo vam nabroji 562 primjera kao da ste retardirani pa vam 3 nisu dovoljna i onda još na kraju kaže kako to ne zna objasnit,a i kada bi znao,ne bi imao volje za to - sve je ovo vrlo kontradiktorno...
Ja kužim da puno ljudi zna tako govoriti u nekim trenutcima,pa i ja,ali ovo me fakat naživciralo.
I ne kažem da je knjiga loša - nije,barem prvih 150 stranica dok ne dođete do ovoga.A nije to jedini primjer (npr.:" Kad sa stigao do muzeja,iznenada sam postao svjestan da ne bih ušao unutra ni za milijun dolara.Jednostvno me nije privlačilo - a prešao sam,eto,čitav park veseleći se tome" - i to.Ok je predomisliti se,ali čemu onda dvije stranice opisivanja tog muzeja da bi na kraju rekao da unutra čak ne bi ni ušao - pisac je samo htio imati što više stranica u svojoj knjizi,pa je počeo pisati gluposti...).Pa se sve bojim šta dalje mogu očekivat i što će na kraju biti sa mojom dosljednošću čitanja lektire...
Evo,sad sam gotova i idem spava.
Probat ću još koji put pročitat taj ulomak,možda mi sutra ne bude izgledao tako kako ga ja sada vidim,ali...
Tina,Bega,već mogu zamisliti vaše komentare,al nema veze...
Pusa,ciao svima!
