Sapioseksualka

Otužne li spoznaje da je dio tebe nepovratno otplovio u ništavilo. Na jedan ne tako davni, 29. novembar, onaj koji se slavio kad sam bila dijete, saznala sam da sam trudna. U tom trenu moj život više nije bio samo moj, moj obraz nije bio samo moj. Sve se promijenilo i samo sam ja to spoznala. Svih uokolo nosile su svakodnevne trivijalnosti od kojih nisu vidjeli ni skicu ičeg budućeg, mene su nosile vizije, neizvjesni bojevi, nemogući izazovi. Točno na drugu godišnjicu velike odluke da napustim bivšeg muža, kao mali kozmički znak da sam ispravno izvojevala pobjedu, u novoj, prosperitetnoj, burnoj, toploj zajednici, rođeno je malo svojeglavo snažno žensko stvorenje. Odlučnost, predani rad, nadljudski iscrpljivanje, vršni nemar prema sebi - sve je to roditeljstvo.

Gradila sam se sama, uporno rekonstruirala sve oko sebe i "pretvarala u zlato" sve što sam dotakla, platila skupo svaku susretljivost i potporu najbližih, strpljivo se bjesomučno odupirala navalama pred vratima moje osobnosti i putem, u gnjevoj boli, izranjavana, posijala u vjetar najsvjetlije djeličke sebe. Nisam se uspjela sačuvati, priznajem si poražena.

Unatoč svemu tražila sam se, borila da me ne ugase, sezala panično u jučer da povučem razasute komade sebe, molila ih za oprost, molila ih da ostanu - umrli su u tmini, sami. Moja svjetlost je gasnula sa svakim njihovim samrtnom izdahom. Moja ravnodušnost je odijenula masku lažnog mira, a sa svakom suzom osmjeh postajao širi, iako nikad nisam prestala protusloviti, siktati nekima u lice svoju zlovolju, gasiti požare kerozinom.

I kad sam mislila da se moram pomiriti sa smrću one sebe koju sam uvijek najviše voljela, pojavio se netko tko me uskrsnuo. Netko tko je gubio više, imao manje, odlučio živjeti jače, žešće, punije. Vidjela sam se u ogledalu paralelnog svemira odluka koje nisam donijela, bez žaljenja, ali s bolnom nostalgijom.

Kažu da se svaki puta zaljubljujemo u sebe u drugima. Narcisoidne li, bahate, egocentrične, umišljene izjave nekog tamo vrlog filozofa ili psihologa. Jednako je narcisoidna, bahata, egocentrična i umišljena, kao on. Kao ja. A opet, on me uči mjeri, a tako je predimenzioniran, u svemu što čini. I svejedno, koliko god da se pustim, on je samo odraz svega onoga što nisam odabrala, i svaki put kad se prepustim sustigne me vlastita ruka pravde. On mi je zaslužena nagrada i kazna koju nisam mogla ni zamisliti.

Tako sveobuhvatan i velik, stabilan i pomućen, pogubna buktinja, preporoditeljska snaga, tako nesavršen, tako čovjek. Invictus