SAPIENTI SAT !?

petak, 02.08.2013.

Unutarnji dijalog ili samogovor

Imam kolegu koji me živcira. ODABIREM NELAGODITI kad sam s njim na ručku ili uopće kad razgovaram s njim ODABIREM SE OSJEĆATI LOŠE. Od prvog trenutka kad smo se upoznali.
E sad - pitanje je je li to do njega ili do mene. Kad kažem TO mislim na moju uznemirenost, loš osjećaj, nelagodu, napetost, nervozu. Dosad sam vjerovao da on to izaziva ali to nije tako. UZROK tom mojem stanju su moje misli, ono što ja sam SEBI ODABIREM GOVORITI dok sam s njim u konktatu. To čini da se osjećam loše.
A što ja to sebi ODABIREM GOVORITI?
-baš si jadnik, znaš što bi trebalo reći ali se ne usudiš jer se bojiš
-on zna puno više od tebe, ti nemaš pojma ni očemu i možda izvališ neku glupost
-moraš biti na oprezu jer on ti je neprijatelj, ne smiješ mu stati na žulj
-osjećaj se krivim jer njega maltretiraju oni koji tebe podržavaju pa je frustiran i ljut na tebe

Moje globalno funkcioniranje u društvu, moji osjećaji napetosti, nelagode, nervoze ovise o samo dvije stvari:
1. Onome što ja činim
2. Onome što ja mislim i mislima govorim sam sebi
Drugi se mogu ponašati i osjećati štogod žele, to je njihova stvar. Ako su prema meni agresivni ja ću ih upozoriti da su prešli moje granice i da ne želim tako razgovarati.
Ako sam ljut, to je zato jer sam ODABRAO LJUĆENJE kao ponašanje u tom trenutku, iz nekog razloga to mi se činilo najboljim izborom. Mogu isto tako ODABRATI BITI NAPET I NERVOZAN u društvu.

Moj odnos s rodbinom, nerazumijevanje, nelagoda imaju iste korijene. Sam sebi govorim loše stvari i zbog toga se osjećam loše. Bojim se da me oni mogu ugroziti, pokvariti, odvući s pravog puta. Na oprezu sam, obrambeno nastrojen, uštogljen jer sam pod pritiskom da moram ostaviti dojam metropole i slične stvari.
- teta M. teta A, Blanka, Martina i obitelji, teta, Goran, Biljana, Ivona, Ivan, Sanja i obitelj, Zlatko i obitelj, ujak i ujna.

Stanje mojeg stana i muški poslovi koji su moja dužnost i koje ODABIREM ODGAĐATIdo beskonačnosti - sam sebi govorim da to radim loše, da neću dostići punca što žena očekuje, da sam nesposoban, da nemam talenta za te stvari. To mi otežava, blokira me i onda ODABIREM ODGAĐATI takve poslove, ležim na sofi ili radim bilo što samo da to izbjegnem.

Odnos s djecom - ponekad se uključim malo roditeljski, škola, ali činjenica je da bih mogao puno više. Redovito na informacije, to mi ne bi smio biti problem. Što ja sebi govorim pa to ne ODABIREM ČINITI? Žena je upućenija. Ja ću ispasti neinformiran, ne pratim ta događanja. Možda ću ispasti glup kad pokažem da ne poznam svoje dijete. Možda ću ODABRATI DOŽIVJETI NELAGODU i neugodu ako čujem nešto što mi se ne sviđa.

Odnos sa ženom. Predbacujem sebi zbog naglog i burnog ulaska u vezu. Nisam trebao tako naglo, trebali smo pričekati, upoznati obitelj pa odvagnuti. Ja sam inferioran, moja obitelj ne vrijedi ništa, moram sve upijati od njih. ODABIREM SAMOGOVOR koji je poguban za naš odnos, koji gazi moje samopoštovanje. Ja sam ju uništio, mogla je bolje proći. Ja sam loš ljubavnik bez mašte. Neodgovoran sam jer imamo toliko djece, nikad mi se nije dalo brinuti za kontracepciju niti suzdržavati se, baš sramota.

Odnosi sa svojtom - Irena, njezina obitelj, Mirjam Krešo i Branimir i njihove obitelji.

Odnosi s prijateljima koje volim

Odnosi s kumovima - Zrinka, Niksa, Zvonimir, Siniša, Marko

Odnosi na poslu