sanya's palace

19.07.2005., utorak

a šta da radim?

kako mi je dosadno zadnja dva tjedna,samo se vucaram po ovom mutavom zagrebu,vrijeme nikako da se sredi...pokušavam nekako upotpunit dane al kad pogledam baš ništa ne radim osim što malo pospremim doma i odem na cugu s frendicom...kupit ću oglasnik i vidjet jel ima kakav posao za mene jer fakat neznam šta ću sa sobom...polovicom osmog mj. idem na praksu,ali mi naravno to neće bit plaćeno,zato obavezno moram zaradit nešto za ljeto.nejdem na more ove godine,jer se ekipa odvojila,svaki ide na svoju stranu tak da mi se ne isplati...šta da ja radim?meni je tako dosadno,najrađe bi skočila s mosta...već sam sama sebi dosadna...a ne želim cijelo vrijeme visit za kompom jer ću se opteretit njime i neću se moć odvojit opet...moram si nać život asap!
- 00:21 - reci,reci... (3) - ispišaj - #

<< Arhiva >>

  srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentare vidiš/ne vidiš

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
ovo morate odigrat...
prijevod psovanja na hrvatskom...
...i na bosanskom

blog's:
my honey
mile voli disko
u jebem ti koji blog...
domination
strijelac
prva min.

ako želite još nešto reć...

sanya_01@net.hr

icq: 347332267



Život nije težak,život je jednostavno naporan



Život je knjiga koja se samo jednom čita...



Da je zrnce pijeska mjerna jedinica za ljubav,sve pustinje svijeta nebi bile dovoljne da ti pokažem koliko te volim...



Bolje je izgubiti trenutak u životu nego život u trenutku...



NIKOTIN
kao nikotin, ti još tečeš mojim venama...još uvijek te volim,znaj to nikad nisam prestala...kao nikotin,tako ubijaš me lagano...jer na usnama tvojim,ja navučena sam odavno...kao nikotin....



RUŽMARIN
Ružmarin,nema kome da miriše,uzalud je da procvjeta,ružmarin,za nas dvoje nikad više,ti si negdje na kraju svijeta...



Srce je moje violina,što je diraš kad neznaš da sviraš,nemoj da kvariš,najlepše zvuke,mesto pesme začut češ jauke...



Ponos je oslonac nesigurnima



KURVE
Stvari se polako vračaju na mjesto,ovako nešto se ne događa često,premda,priznajem ponekad pretjeram i nekud otplovim sam

I tad,slike izblijede sve,
I tad,zatvaram se u sebe,
I tad,nisi mi potrebna

Kazaljke i dalje krugove crtaju,umjesto zvijezda kišne kapi na grad,padaju,prazno mjesto u mom krevetu sjeća me,bila si tu

Tko zna,kuda si otišla
Tko zna,zbog čega se ne vračaš
Tko zna,sve piše u zvijezdama

Još jučer poljupcima mi smo se borili,i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali

Što se dogodilo,gdje je ta kap što je prelila čašu,što te natjerala da odneseš,

Sve što sam volio,a tebe sam volio,
Sve što sam sanjao,a tebe sam sanjao,
Ma zar sam pogriješio,što sam se smijao,
Kad su mi govorili da sve su žene KURVE

Kad bi zauvijek,zaspao ovaj grad,kao u bajci,prekriven trnjem i travama,sve dok se ti ne vratiš,a vratit češ se znam,i sve dok tvoj ruka ne dotakne moj dlan,

Dok me ne zagrliš,
Dok me ne poljubiš
Dok me ne zagrije tvoj dah...