¤ Sanšajn ¤ - Blog.hr

¤ Sanšajn ¤

ponedjeljak, 20.11.2006.

¤ Ljubav je tobogan sa koga nema silaska ¤

Buka. Osmjesi na licima ili samo pozelenjele face od prevelike količine alkohola uz polagano teturanje ili samo spavanje gdje god se stigne.

Još uvijek sjedim na toj novoj metalnoj klupici koja je poprilično neudobna i tupavo gledam u dim tek zapaljene cigarete. Ne živčana… ljuta…



¤ 18.10.2006.- Six Pack

Fizički sam premorena. Noge ne izvršavaju svoju svrhu postojanja, a ta je da grizem nokte na nožnim prstićima, o da. Skvičim i vrištim.

Volim Six Pack. A ne, ne volim ih. Volim njihove pjesme i glazbu. Ti ljudi su tako puni sebe.

Uspjela sam:
-okupati se u vlastitom znoju

-seksističkim pogledom zavesti sve što je suprotnog mi spola. *grrrrrr*

-natjerati rulju da pjevaju "Ne tražim puno" s tim da sam prva počela vrištati… Ljubav je kučka koja laje na ceo svet… Ohhh kako moćno.

-unijeti dovoljne količine alkohola u sebe i u 3 ujutro pojesti sarmu.

-vrištati na ljude sa stisnutim šakama ali nažalost bez marti na nogama.

-posvađati se s Mikijem jer nisu svirali "Avijone baci mi bombone"…. ja sam se svađala. Na moje uljudno pitanje- A zašto niste svirali avione? On je samo hladnokrvno napravio balon od žvakaće ispred moje face i drsko izgovorio: Nismo svirali , niti ćemo da sviramo. -> Kakav je to odgovor?!

poželjeh ga udariti nogom u stražnjicu.
Ko ga jebe.

-izgubiti glas

-dobiti batina u šutki

-nenaspavati se

Gledam pijanog momka kako leži i ne zna za sebe. Potrebna mu je pomoć. Stiže hitna pomoć. Trčim sva izbezumljena do doktorice i priopćim joj za već spomenutog momka. Žena hladno pogleda u mene i kaže da joj je predaleko da hoda do njega.
… mračim
…derem se na nju
…ali on nije sposoban disati
…nije ju briga
…policajac me napada šta se derem
…objašnjavam mu situaciju
…on se dere na mene da si je momak sam kriv što je pijan
…derem se na policajca da će ga on i draga doktorica nositi na duši ako umre… drugim riječima histeriziram
…nije ga briga. kaže- pa nek umre.
…pitam ga gdje mu je ljudskost


sjeli su u prvu pomoć i dovezli se do dečka koji je bio 20-ak metara udaljen od njih i nakon 10 minuta svađanja sa svim zabrinutim ljudima odlučili mu pomoći.
Zar je bilo potrebno svađanje sa 10-ak zabrinutih ljudi koji se međusobno ni ne znaju, a paze na momka??
Idioti.



Vrat mi je izgrižen.



Vidim da ti nije dobro i usprkos svemu pitam te kako si, treba li kakva pomoć. I kasnije te stjeram opet u pm…
Očito da ne funkcionira apsolutno ni najmanji pokušaj naše komunikacije.



Ali ja sam samo dijete, zar ne? Jesam, ali sretno dijete.



Zašto se svi brinu oko toga što će tko misliti? Ustručavaju se napraviti bilo što, što nije "normalno".
Stalno si pravim sitne probleme. I to je zanimljivo. Sve je zanimljivo što je nedostižno.
Mene to uopće ne dira… Kako odreagirati kad ti se kaže-svi vjeruju meni, a tebi ne.
Hada. Briga me. Moj je odgovor da me uopće nije briga za mišljenje ljudi koje ni ne znam. Bitno mi je samo što misle ljudi koje volim. Pogotovo kada znam da sam u pravu.


Puca me neka odbojnost prema ljudskom rodu. Sva draga prema voljenim mi osobama, a opet drska prema drugima. Agresiva neka…
Šta mi je… ne znam ni sama. Previše se toga dogodilo u zadnja dva mjeseca i od onda sam čudna… da… čudna. To je prava riječ. Ali samo sama sebi. Hmmm…



Dogovorite se s nekim da ćete ostati u dobrim odnosima i poprilično se trudite da to ostane tako, ali vas ta osoba gura od sebe i ne želi to. Nakon toga, prihvatite činjenicu da ništa od prijateljstva i jednostavno ignorirate d osobu. D osoba započinje komunikaciju s vama. Pristajete. Onda vas iz čistog mira ponovno odjebe. Pa i vi nju. I onda vam priopćava da trebate ponovno rješavati stvari…
Ovaj… tupava situacija. Šta napraviti? Iskreno nemam pojma. Stalna promjena raspoloženja d osobe mi već polako ide na krasni k….


Fale mi neke osobe. Znate kad postoje ljudi koje neizmjerno volite, uživate u retardiranim razgovorima s njima, glupiranju, ispijanju kave ili alkohola… a ti ljudi nisu tu kraj vas da ih možete zagrliti kad hoćete, reći im da ih volite, dati im cmoljavu pusu, dirati ih po cijele dane i zavoditi ih retardiranim seksi pogledima…. samo zato što su udaljeni od vas. A želite do njih. I ne možete.


Želim u Zagreb. Uistinu želim. Treba mi novaca. AAAAAA.
Gej društvo uz poznato čavrljanje. Ohhh x(


Najvjerojatnije se ne ide na nastavu u srijedu, četvrtak i petak. O da. Organizirani štrajk. I treba. Nek nam napokon povise plaće za provođenje previše vremena u školi. Stvarno smo zaslužili :))
Ponovno praznici od punih pet dana. Kreveljim se.



Hahahahaha. Gledam TV i prikazuje se reklama za Karlovačko pivo. Toni Cetinski pjeva-blago onom tko te ima, tko te ljubi… a u rulji se nalaze pankeri s irokezama. Kao nije bitno gdje si, šta se, bitno je da piješ karlovačko. OMG.


Sretan 17-i rođendan dragoj mi prijateljici Katarini. Iako je tek za tri dana, ali nema veze. Ljubim te draga i volim te.


Ni proroci nisu videli šta bi eto moglo da se dogodi. Časna pionirska reč!

Dirajte se i dalje...

- 22:04 - Komentari (31) - Isprintaj - #