Dugo je bila tišina.
Previše događaja i emocija da bi o njima pisala. Predubokih, intimnih…


Nakon tišine, dani počinju gugutanje naše kćeri dok nam se razvlači po krevetu i pokušava nas dotaknuti i uvesti u svoju priču zvukova i vragolastih osmijeha. Sve, samo da je ne spavati.:)
D. kaže da smo dobili malog vraga, baš onakvog kakvog sam oduvijek željela. I u pravu je. Obožavam svaki atom tog malog bića.


Nije li to dovoljno za novi početak?