Nedjelja. Budi se lagano. Sunce je davno izišlo. Izležavati će se još malo. Treba joj nakon onog sinoć.
Još jedna burna noć. Večer s prijateljicama već tradicionalno počinje ispijanjem lakohola (onaj pomalo oštri sastojak zatomljen raznim aromama od kojeg se hihoće) i razmjenom najnovijih tračeva. Nekoliko praznih čaša, hihot i počinju dobacivanja lokalnih frajera. Kojeg će noćas usrećiti? Podsmjehuju im se. Misle li stvarno da su oni glavni? Sve je to igra.
Ne sjeća se više koga je dovela kući. Nije ni bitno. Glavno da je zadovoljena. Težak miris alkohola i cigareta posvuda. Jedva ustaje i još žmireći otvara prozor i navlači zavjese.
Noge su joj teške. Možda da se vrati u krevet i odspava još nekoliko sati.
Probat će se osvježiti tušem. U kupaoni ugleda odraz muškarca. Podbuhlog i neurednog, a njegova muškost.. gotovo neprimjetna! Kako je mogla spavati s njim? Zašto je još ovdje? Obično im kaže da odu čim zabava prestane, a oni kao poslušni psi nestaju.
Pričinja joj se kako joj je govorio sinoć o tome kako posjeduje moć pretvoriti je u nešto čega se najviše gnušala.
Ma ne! Previše čita Sanjine priče! A ovoj nedostaje inspiracije, pa se ponavlja.
Odlazi pod tuš. I dok voda ispire tuđe dodire, saginje glavu da joj kapljice masiraju vrat.
Pogled pada na velika, nezgrapna, dlakava stopala.