Nekako se često provlači ovim stranicama.

Kao maloj poseban doživljaj bi mi bio kada bi za doručak dobila šnitu friškog kruha i šalicu kavovine. Divka, Knajp. Puno primamljivije od kakaa ili samog mlijeka.

Prve kave počela sam ispijati na fakultetu.
Navukla me kuma. (U daljnjem tekstu T.) :)
Prva slučajna kašnjenja na jutarnja predavanja iskoristili bi za odlazak na jutarnju kavu.
Onda više nismo kasnili.
Stizali smo na vrijeme. Za kavu. :)

Kava je postala sinonim za druženje.
Iza rečenice "Dođeš na kavu?" skrivalo se puno njih.
Svrati na doručak. Pojest ćemo nešto, čavrljati uz kavu.
Možda odemo i prošetati.
Pozvati ću i...
Ideš kod mene ovaj vikend. Nisi dugo.
Spremamo ispit zajedno?

T. je pri preseljenju u ovaj grad od bake dobila na poklon set šalica za kavu.
Crvene, keramičke, lijepe...
Poslije jedne od kava pomagala sam joj oprati suđe.
U kuhinju studentskog doma.
Podigla sam šalicu. Tanjurić se primio. I pao, razbio se...
Nisam znala što reći. U tom trenu mi se učinilo da sam strgala najdragocjeniju stvar.
Ma, nema veze... to je samo tanjurić. Pusa.
Komplet šalica i tanjurića polako je postajao sve manji, okrhnutiji.
Kad vidim sličan pomislim na te dane. Poziv. T., idemo na kavu.
Jednom ću joj kupiti najljepši komplet, obećala sam sebi.

Pitalica.
Nabrajaju se pojmovi. Treba reći na što podsjećaju.
Pijesak, more, konj, kava...
Za mene kava predstavlja ljubav.
Ljubav prema muškarcu, prijatelju, djetetu. Prijateljstvo.

Pozivom na kavu odškrinem vrata mog svijeta.
Pristajem na pozive s dragim mi ljudima.

I nije toliko bitno hoćemo li popiti kavu ili čaj.
Hoćemo li sjesti ili prošetati.
Ostati zajedno sat ili dan.

Bitan je poziv.
I ono drag si mi koje se krije iza njega.

Ne znam kada i kako je otvorena kafana "Kod Sanje", ali... u njoj ima mjesta za sve.
Poslužuju se sve vrste. Ispunjavaju želje.
I ako ja ne popijem kavu s vama, sigurno ćete pronaći dobro društvo.
Ja sam svoje za danas pronašla.