miny
23.01.2015., petak
Ja to mogu! Ja to hoću!!
|
Ono što ne volim je da me se podcjenjuje, da mi se govori da ja to ne mogu, da nisam realna... Čitala sam puno o tome kako su šefovi grozni, kako maltretiraju... Ono kroz što sam ja prošla je bilo mobing cijele ekipe s kojom radim. Ne znam zašto mi je to danas prošlo kroz glavu i zašto imam potrebu opet to izbaciti iz sebe... Uglavnom prije 4 godine sam bila šefica jednog dućana sportske opreme i kako je firma lagano propadala tražila sam drugi posao. bilo kakav. Dobila sam priliku zaposliti se u branši koja nije moja struka. Rekla sam da sam završila trgovačku školu i nije me toga sramota. Poslije toga sam još završila prekvalifikaciju za komercijalistu. Nisam bila dovoljno odgovorna da upišem faks, na žalost, ali mislim da me to ne karakterizira kao nekvalificiranu za neke poslove. Smatram da se sve može naučiti ako se želi. No dobro, otišla sam na taj razgovor za posao i iskreno rekla da želim raditi, da želim naučiti nešto novo. Osoba koja je vodila razgovor za posao je bio regionalni voditelj. Svidjela sam mu se s tim stavom i postavio je uvjete. S obzirom da se moje radno mjesto sastoji od toga da ljudi ovise o meni i da ne smijem griješiti u prodaji, dobila sam uvjet da u roku 6 mjeseci naučim ono što bi naučila u toj srednjoj školi te da se dokažem da ja to mogu. Prvi radni dan... Šefica je cijelo vrijeme kolutala očima i komentirala kako će sad ona morati 6 mjeseci raditi cijele dane da me sve nauči.Napomena: NIJE RADILA NITI JEDAN DAN :) Radne kolege nisu sa mnom niti razgovarale jer nisam im niti do koljena. Došla sam doma sva u suzama, htjela odustati i stavila na papir sve pozitivno i negativno u vezi tog posla. Naravno negativno je bilo samo to kako su se odnosili prema meni. Idući dan sam radila jutarnju smjenu sa šeficom. Pokušala sam izvući iz nje što više podataka a onda shvatila da mi ona ne može biti izvor podataka. Taj dan sam se zaklela da ću postati bolji radnik od nje. Sve što sam mogla uzela sam doma i učila. Danima sam proučavala, slušala kolege kako prodaju, visila na internetu a onda nakon nekih 2 tjedna ostala sama na poslu i obavila svoju prvu prodaju. Pa još jednu, pa još jednu... jedno popodne sam vodila zanimljiv razgovor sa kolegicom koja je poslije preseljena u drugi dućan (na sreću). Razgovarale smo o tome da li je meni mjesto tu jer nisam završila tu srednju školu. Pokušala je pitanjima o poslu dokazati da ja ne znam ono što je ona naučila za vrijeme školovanja. Greška :) Do tad sam već rasturala i bila puna sebe. Da jesam! I to s razlogom. Znala sam svu teoriju koju i ona zna, znala sam prodaju, plus to što sam završila trgovačku imala sam već i taktiku kako prodati nešto. Iduće što je komentirala je bilo da sam došla preko veze u firmu, što nije istina. Bila je ljuta. "Ja sam se 4 godine mučila da bi ti radila moj posao a moje prijateljice iz srednje škole su na burzi" bio je njen komentar. "Draga i ja sam završila srednju školu, a to što tvoje kolegice smatraju da su bolje pa ne pristaju za početak raditi za minimalac je njihov problem. Ja sam se dokazala, znam isto što i ti." "Ne, ne znaš." U tom trenutku sam se okrenula i otišla raditi nešto pametnije. Razmišljala sam da li je ona u pravu, jer očito svi oko mene tako misle, inače se ne bi tako ponašali prema meni. Bilo mi je krivo ako sam uzela posao nekome tko je kvalificiraniji od mene. Razmišljala sam o otkazu. A onda su zaposlili novu curu. Da, završila je tu srednju i još i faks. Ušla je u dućan prvi radni dan tako da sam se osjećala manjom od makova zrna. Naravno šefica ju je odmah uputila da ja nisam iz njihove branše i to je bilo to. Ona ne razgovara sa mnom... bila sa luuuda!!! Taj dan smo nas dvije radile popodnevnu smjenu. Ode šefica doma, uđe stranka a ova sjedi. Ništa, odem poslužim. Uđe druga stranka ova opet ništa. Sjedi i proučava kataloge. Ništa ja ne komentiram već pošaljem čovjeka njoj da mu ona proda a ono... HAHAHA zlobna sam, ali ona ne zna raditi. Ona zna teoriju ali prodaja nula bodova. Vidim ja muči se ona, prevrće taj katalog kao da će joj sam od sebe on reći šta treba jadnom čovjeku pa dođem i preuzmem. Još se kraljica naljuti jer sam joj uzela stranku :) pitam ja nju nešto u vezi posla, kako bi ona meni to i to prodala a ona šuti. Da ne dužim, ona je završila tu školu i zna bolje teoriju od mene ali želju za poslom nema niti upola kao ja a još manje znanja o prodaji koja je ključ svega. Mjeseci su prolazili i znam da će ovo sad ispasti kao da se hvalim ali briga me, ispunila sam svoj cilj. Bolja sam i od nje a i od šefice. Sad mi može reći tko šta hoće, ne bitno . Ja znam što sam postigla. Ja znam što sam naučila. A brojevi na kraju mjeseca govore umjesto mene tko je na vrhu piramide u prodaji :) Oznake: mobbing |
