Ima dana... ima noci... ima trenutaka...
Ima dana kad me posebeno obuzme tuga ... sjeta... osjećaj praznine...
kad nijemi vrisak para mi mozak... i oduzima tijelo... ubija misli...
kad silno želim da je kraj mene... a jedino što imam je zvuk tišine...
i tad se prepustim... pretopim krik u emocije... i napišem...
Danas mi se po duši razlila praznina
Danas mi je više nego ikad
Potrebna tišina....
Život opet miješa karte
Umjesto svijetlog traga
Baca svoje crne sjene
Ulice su danas prazne
Samo su se kišne kapi
Privile uz mene....
Danas mi se kroz usta
Prošetala neka luda gorčina
Danas mi je vrisak samo tupi pogled
Ono što je bilo puno,
Danas je praznina....
Danas mi se po duši razlila praznina
Danas mi je više nego ikad
Potrebna tišina....
|