sjećam se nekih njegovih riječi...nekih svojih riječi...
- mnogo toga si pokrenuo u meni, tijekom godina ja sam postala obična,
sve moje strasti su izblijedile... ti si opet sve obojao... svojim bojama ljubavi
- nisi obična... ne postojim ja... ne postojiš ti... postojimo samo zajedno...
zajedno smo posebni... savršeni... rekao je... postali smo jedno drugome
hrana za tijelo i dušu... uživali smo u tim delikatesama... znali smo što volimo...
što želimo... ponekad sam te stvarno želio pojesti... prvi puta u svom životu
osjećam da se uspijevam najesti... da sam sit... da nakon «jela» nisam gladan...
ali ne traje dugo... samo nekoliko sati... i opet te želim....
- uvijek ćeš biti ona... prava, točno onakva kakva je žena mojih snova,
kao da si se materijalizirala....
- ti si ono što sam oduvijek željela , možda nam je dano, kad već ne možemo biti zajedno,
barem da se sretnemo i barem da izživimo naše želje i snove..
s tobom su prvi puta... snovi postali stvarnost
- s tobom je prvi puta stvarnost postala san...
|