Dnevnik maštanja

Svjetlost i ljubav

Trudim se da u svojoj svijesti vidim tvoje oči..da prepoznam priču.Priču o dvoje ljudi..čije je trajanje kratko..Ova me priča dugo prati..hladno je..bjelina zrači neku srebrnu svjetlost..Tvoje su oči..toliko tople da njihova toplina topi mene..Rodila je moju ljubav prema tebi..u tišini.Želim zaroniti u te tvoje oči..da ostanem u njima..Bez riječi i pitanja..Dotičeš me sa njima..Nježno si me uhvatio za ruku..Naga sam..miluješ me..Svaki tvoj dodir u meni izaziva želju da te zagrlim..Moje usne izgovaraju samo jedno: Želim te jako..Ništa nisi rekao..samo si mi se prepustio....U tvom sam zagrljaju..nježno se i dalje milujemo..dodirujemo..usnama istražuješ moje tijelo..rukom prolaziš kroz moju kosu..Ovo je naš dan..ispunjen toplinom i ljubavlju..Bliski smo..Sunce se pojavljuje i nestaje..nestaje bjelina..topi se kao i nas dvoje...
"A onda je tu i Sunce,svjetlilo koje kad nemam bolje riječi,mogu nazvati žutim , blijedosumporno žutim, blijedozlatno žutim.Kako je žuta krasna!"
Vincet van Gogh