Dnevnik maštanja

Rijeka zvana život... tebi.. nama..

On je spavao..a ja sam ga neodoljivo željela..Ruka mi je pošla prema pokrivaču..nag je bio ..ispod njega..Ljubav mi se uvlači u svijest..znam da je to prolazni trenutak u meni..Duboka spoznaja spajanja i sjedinjenja..Gledam njegova ramena..izazovna..prekrivena..njegovo disanje..Osjećam miris..njegovog zaspalog tijela..što me izaziva..postojimo samo on i ja..On koji spava sa svojim snovima...ja ..budna sa svojim mislima i željom..da ga dodirnem..Probudim..oslobodim sna..osjetim njegovo tijelo..Kasni noćni sat...još uvijek sam budna..poslije ljubavi..ležim kraj njega..osluškujem i dalje njegovo disanje..U mislima dodirujem njegov trbuh..spuštam se do nogu..gubim zrak..dah..u meni je..u tebi sam..Sve nam je toplije..i svijet izgleda nježnije..Osjećam tvoje dodire..postao si moja potreba..postala sam tvoja..Više mi ništa ne pada na um..
Kada je nebo bilo samo maleni modri luk,osut zvijezdama, činio mi se prejednostavnim i pretjesnim: gotovo sam se gušio od želje za zrakom; sad su mu se,povećali i visina i širina,i u njemu se stvorilo tisuću virova.Sad sam već počeo slobodnije disati,i mislim da je svemir,u odnosu na ono prije,postao neusporedivo veličanstven.
Bernard de Fontenelle