Dnevnik maštanja

Sve je u percepciji

Bilo nam je fantastično..Mada bi uvijek kasnio..Osjećala sam se sa njim mirnom i zaštićenom. Dok smo bili zajedno mijenjao se moj osjećaj za vrijeme..voljela sam te naše jednostavne trenutke.Volio je te naše jednostavne trenutke.Slušali smo jedno drugo..imali magične trenutke..otvorili pristup sami sebima..sagradili most..povezali naše tjelesne mreže..bili u magičnoj klopci..usadili se jedno drugom do kosti..Nisam se kraj njega osjećala ranjivom..nije kraj mene bio ranjiv..bili smo oboje mirni i zaštićeni..sigurni jedno u drugo..Otvorili smo vrata jedan drugome..i tu ostali kao mala djeca jaako dugo..to smo tražili..i našli se...To mi se sviđalo..to mu se sviđalo..to što smo kao djeca i što ćemo zajedno ostati jako dugo..Opet je zakasnio..više nisam sigurna i zaštićena..mirna Draga..naš se most sam od sebe srušio..mreža pukla..magije više nema..djeca više nismo..Odustali smo jedno od drugoga..Više se ne osjećam fantastično...