kuda otići

28.10.2019.


ljubav
ta svagdanja krivina
na jednostavnosti života
svjedoči našem povratku
jer kada nebo objesi
težinu trepavica
po visini ranjenosti
kuda otići

plašljiva su čekanja
pretežak je teret
osorna lica
postaju tek slučajnost
kojoj neumorno svjedočim
sada kada sasvim pribrana
naslućujem
izgužvanu dušu

usputna toplina srca
upaljena su svjetla
podno kojih šetam
ogrnuta našim imenima
na tren uzdižem čelo
na njemu je rastopljena
iskra prkosa

ushićeno dočekujem nesanicu
odlazeći u tihu noć
znam
njezin je dolazak
potreban baš kao i nada
onda kada počnemo
dijeliti sjećanja
na tvoj
i moj dio

reci nešto lijepo: (3) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.