svanuće
kriv si
što su mi misli rastrojene
po kvadratu tvoje osobnosti
ne skidam osmijeh sa lica
i u besmislu bolesnika
zarazu širim
kriv si
za pogled
razasut po tvome liku
zjenice raširene u čudu
kojima upijam tvoju siluetu
kako bih je u mislima naslikala
kriv si
što vremenu kradem čekanja
u rascjepu između
rastanka i novog susreta
a dovoljan je tek dodir tvoje ruke
da osvane ljepota u meni
govorim snom
želim noćas
ugledati naš odraz
u ogledalu svemira
hoću da postanem
trenutak
papirna uvertira
koja se klati kao ljubav
dok bunovna
i pijana od tebe
izgovaram ti ime
kao molitvu
koja osvijetljava
tamnu stranu duše
tiho i neprimjetno
zovi me zvukom
ruzičastog obećanja
kako bih ukrotila želju
U KRISTA ZAGLEDANA
Tebi na uzdarje
pružam
svoju
bezgraničnu
nesebičnu
ljubav
kao i sve
dobrohotne korake
ka plodnoj
suodgovornosti
darujem Ti
uznositim
pojem duše
onda kada
šapat molitve
odzvanja u tišini
glasnoj od čežnje
za nebom
za životom
za Tobom
moj Isuse
Psalm 23:
"The Lord is my shepherd; I shall not want."
"Even when I walk in the valley of Darkness"
"May only goodness and kindness pursue me all the days of my life"
sukno
isti smo
a ipak odvojeni
svjetovima
vjekovima
voljeni Otkupitelju
osvježi mi na duši boje
Tvoje svetosti
znam
prepoznat ćemo se
kao što vlasnik sukna
prelomljenu pločicu
nakon bojanja
prepoznaje
i vraća na svoje mjesto
kada se prepoznamo
vrati me ravnici
da među prstima
sretna
prosipljem zlato
savršeni kroj
naš zagrljaj
grije hladne dlanove
kada se tamna strana svemira
zaplete u kosu
duša izlijeće
iz kaveza predrasuda
zaljuljana na snovima
nošenim bijelim golubicama
uranjam haljinu od sjećanja
u obličju tvoga srca
naš zagrljaj
govori ljubavlju
ogrni me
poskliznutu
u svoj sretni čas