kao svjetlost blagdana
prizivam
plavo sjećanje
našeg rastanka
kada drhtavom rukom
po licu ti i tijelu
oslikavam ljubav
vodim te
u budno snivanje
pred velikim
očima straha
trenutna
nebeska živost duše
pješčanik nade
presipava
pepeljasti udisaj mozga
blizu si mi
kao svjetlost blagdana
čežnja i spokoj sjedinjuju se
u pogled nježnosti
nad odškrinutim prozorom
našeg doma