sjena plavih ulica
protičem zemaljskim tlom
otklanjajući začudnost sna
zvukom šumeće rijeke
mrzle i nemirne
sjena plavih ulica
šamara svjetlo prosinca
bez traga i bez glasa
teče bujica modrila
cjelivaj još koji tren
poljupcima vrele usne
to utočište suza
dok gazimo mokar snijeg.
zaridat će misao u meni
bacakat će se srce kao ludo
dok zadnji put hodamo
tom sjenom plavih ulica.