POGLED U PRAZNO
smijeh
bezimenih Lica na
istaknutom stupu srama
razara i prazninom
zaustavlja
jaz koji se ogleda
u mome oku
zov
obraćenja i ispovijedi
nadjačava vrisak u meni
kako bih se okova oslobodila
i kamena što vuče
na dno
izgleda
posve obećavajuće
biti tek dio ostatka
i pokušati se izdići
iznad toga
pogledom uperenim
u prazno
Oznake: sandra