POGODBA ISTOVJETNOSTI
Moje su ruke otvorena jedra srece prema sigurnoj i tihoj luci,, pod socnim okusom nebeskih usana, srce mi je uredjen vrt prepun rascvalih bozura sa laticama otezalim do zemlje, na cijim listovima pise ljubav na svim jezicima svijeta...i saroperih rajskih ptica u ovom svijetu mnostvenih cudesa...Pa cak i onda kada jedra zataje pred olujnim nevrijemnom, kada je vrt prekriven trnovitim pokrivacem, pobijedjeno sunce sijat ce kao nikad dosad..
Znam, reci ce neki da donosim oblak na svojim krilima zbog urodjene sklonosti da volim i voljena budem..No ja cu reci takvima, da, zena sam koja svojim tijelom prelama svijetlost kroz staklene slomljene sate,otvara nove fijoke sjecanja na borama pobijedjenih vjedja, jos otezalih od sna...I nikad tebi, Ljubaznice, necu reci, zasto su velika i bakrena zvona utihnula podno nase bajkovite doline, necu ti otkriti tajnu svoje kao sampanjac prstajuce zelje i boju samilosne rapsodije u zaamahu sutnje kojim te slavodobitno kitim...
Ali ipak te molim, prodji po mojoj pjesmi prekriven plastem ovlas probudjenog spomena a opijen ceznjom neslomljive jacine,neka se razlije tinta na drhtavom bijelom papiru, kao da kamen nikada proplakao nije, kao da bezdan nije drugo lice nutrine, kao da se svakog jutra budimo u istini skromni, jer samo cemo tako uvidjeti gdje se racva put,. Prastam ti kao dijete a pamtim kao zena...Hajde ne plasi se, ta vjecni sam putnik, bez cilja, koraci cjelivaju srebrnu prasinu svih odlazaka, u egzoticni svijet moje nutrine...tamo te zelim pronaci sretnog gdje konacno mozemo oboje zauvijek postati istovjetni....
