SUHO SIJENO
Ponekad se pitam
jesi li ti usud
moje beskonačnosti
tirkizni bljesak ugaženih staza
kradeš li sjenu moga sna
u mladosti snivam li javu tek?
Jesi li ti
pečat kraljevstva
koje me vjerno čeka
u jedinstvu raširenih ruku
blagoslov novog sutra
skriven u eonima voljenja?
Doista ne znam
u potrazi obojala sam osobnost
u pitanja zaplela svijest
kao pauk u svoju mrežu plijen
a u sumnju odjenula dušu
kao u svečanu haljinu.
Jer ako jesi
skončalo se moje htijenje
opovrgnuti svaku riječ
procvao je buket
od suhih cvijetova.
No, reci mi
jesi li ti onaj za kojim
ludo srce vazda moli
ili sam tek osjetila
miris suhog sijena?
