svijet mašte...snova...

ponedjeljak, 23.01.2006.

stvarnost, istina, tek..

kao i tada neočekivano i tajanstveno stajala sam pred njim, punaška, plave kose, pogleda koji je govorio više od rijeći... čutala sam, a onda tiho rekla: - dragi.... moj glas bio je stvaran, kao šapat prenio se prosntranstvom oko nas.. te rijeći dale su mi snagu, posljednju snagu.. ja mu priđem lagano na prstima da ne poremetim tišinu koja je vladala oko nas.. i zaronim svoje ćelo na njegovo rame...
u meni odjekuje jedna pjesma, jedna mala pjesma..

******
one noći kad su zvijezde su tugovale,
ja sam odlazila,
kroz talase umrlog lišća,
koje je slušalo moje jecaje..
tada su moje oči,
koje tako voliš,
bile puna suza..

******
Na pogled cvijeta ti se tješiš,
a tebe talas vjetra ljulja...
Sad igri pjene ti prkosiš,
pa baca i na žal te nosi..
A onda mirno teće dalje,
a ja sam sama i svud praznina...

Svuda šljunak čist, suh i bijeli,
iznad tebe nebeske visine..
I srce tvoje tiho gine,
kao šljunak čist, suh i bijeli...

******
svaki tren ruke mi se vraćaju k tebi voljeni moj... ne prođe ni jedan dan da ne mislim nate... što znači srcu mom... kaži mi ako znaš odgovor na to... dali me možda voliš? dali te možda volim? neznam ni sama... ali znam da mi strašno nedostaješ... voljeni moj...





- 11:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #