11. poglavlje

Probudili su me nečiji koraci. Pretpostavila sam da je opet došla osoba u krvavocrvenoj kukuljici. Zapravo nadala sam se, jer imam puno, puno pitanja za postaviti. Probudila sam Amy i Nicolette. Željela sam da i one budu prisutne. Kada sam ih probudila bile su uzbuđene, ali su se svejedno nevoljko dignule iz kreveta. Prošuljale smo se pokraj kamina u društvenoj prostoriji. Odjednom sam začula zavijanje. To su sigurno bili vukodlaci iz zabranjene šume. Ne znam zašto, no osjećala sam potrebu da se protegnem. To sam i učinila. Odjednom se moje tijelo počelo mijenjati. Rasla mi je bijela dlaka. Moje ruke su se polaku pretvarale u velike bijele šape. Nisam znala što mi se događa. U jednom trenutku sam još uvijek bila Samuele, a u drugom veliki bijeli pas. Bolje rečeno animagus. Bacila sam pogled na Amy i Nicolette. Zapanjeno su gledale u mene kao da sam prvo svjetsko čudo. Zapravo to i jesam bila.
- S...S...Samuele - promucala je Amy.
- Jesi li to stvarno ti? - oprezno je upitala Nicolette.
- Da, jesam. - odgovorila sam zbunjeno.
- Pa ti si animagus. - zaključile su u isti glas.
- Ovo je stvarno čudno, prvo to da si prasel-ust, pa onda da si animagus. Što se s tobom događa? - rekla je Amy.
- Ne znam ni sama. - odgovorila sam.
- Tko god da je maloprije bio na hodniku sad ga više nema. - trgnula se Nicolette.
- Nećemo nikad znati ako ne provjerimo. - zaključila sam.
Krenule smo prema izlazu iz društvene prostorije, no Nicolette je odjednom stala i upitala:
- Ali Samuele, ti se moraš natrag preobraziti. Što ako te netko vidi? -
- Tu imamo mali problem. Ja ne znam kako se to radi. - rekla sam.
- Nema veze, tko bi te vidio u tri u noći? - smireno je odgovorila Amy.
- Pa onaj koga tražimo u tri u noći. - odgovorila sam iznervirano.
- Očito je da ako je to stvarno ona osoba u krvavocrvenoj kukuljici, onda ona zna malo više o tebi. Možda ona zna zašto si sada odjednom animagus. - zaključila je Amy.
Prihvatile smo to kao riješenje problema i onda smo konačno krenule za osobom u krvavocrvenoj kukuljici. Krenule smo niz hodnik i stepenicama se spustile dolje, gdje je bio još jedan hodnik. Provirila sam iza ugla i ugledala: ne osobu u krvavocrvenoj kukuljici, nego - Snapea! Šuljao se hodnikom sa nekom mutno-crnom bočici u ruci. Sjetila sam se da su Amy i Nicolette još uvijek tu. Dala sam im repom znak da se vrate u spavaonicu. Odlučila sam sama istražiti što Snape radi ovdje. Čeklala sam dok ne odu i onda sam napravila najgluplju stvar na svijetu. Napala sam ga u namjeri da ga ugrizem. On se na vrijeme okrenuo i uperio štapić u mene. Izgovorio je valjda čaroliju perfectus totalus ili nešto tako. U svakom slučaju ja sam ostala ukopana na mjestu. Snape me počeo promatrati. Počela sam se osjećati čudno. Počela sam osjećati da Snape zna da sam to ja. Osjećala sam da zna o meni i više nego i ja sama. Pogodio me je čarolijom za omamljivanje. Odjenom mi se počelo vrtiti. Zacrnilo mi se pred očima...

-ja-

...nastavlja se...