Lako je govoriti meni zdravome.
Ja se, dođuše, mogu uživjeti u tebe,
ali ne trpim tvoje boli,
nisam u tvojoj koži.
Bolest je onemogućila tvoje planove.
Osjećaš da ne možeš sve planirat.
Bolest ti pokazuje da ovisiš o Božjoj pomoći.
Ali ti si i pritom u dobroj Božjoj ruci.
Želim ti
da unatoč svoje bolesti
njegovu ruku doživiš kao dobrostivu i nježnu.
Dopusti ljudima da te njeguju,
uživaj njihovu ljubav i nježnost
i iskusi tako
da je sam Bog ljubazan i nježan prema tebi.
Sada si bespomoćna.
Sama sebi ne možeš pomoći.
Drugi se moraju za tebe brinuti.
Ovisiš o njihovoj pomoći.
Jel to za tebe strašno?
Ili možeš zahvalno uživati
da ljudi za tebe skrbe,
da te vole,
da si im važna,
da ti iz očiju čitaju želje?
Pusti da ti drugi pomognu.
To će ti osloboditi tvojih osjećaja svemoći.
I pokazati ti da svi ovisimo jedni o drugima.
A ona će kad tad tebe i mene odvesti u smrt.
Pomisao na smrt neka te ne plaši.
Ti si i u Božjoj ruci.
U tebe postoji nesto što ne može umrijeti.
U smrti ćeš susreti samoga Boga
u njegovoj neopisivoj ljubavi.
Ljubav koju dijeliš s ljudima
neće smrću propasti.
Ljubav je jača od smrti.
Ljubav dovršava u smrti.
