Ask me why I run

Odbjegla se vraća blogu. Ah, logično pa treba ubiti nekako dane. Ipak mi je trenutno život preživljavanje od danas do sutra bez nekog cilja. Bez cilja. E, baš tako. Cilj je previše u magli da bi se vidio. Po prvi put u životu. To prokleto izluđuje, neopisivo je užasno ne znati što će biti. Čini se da sam ipak neki kontrolfrik . Volim za sve znati da je tako i tako i točka. No, život je takav da ne možemo uvijek biti sigurni u nešto. A ništa, bar sam postala optimistična, ne. Ma trudim se biti optimistična jer inače bih mogla po cijeli dan ostati u krevetu i propustiti svaki dan jer je život prokleto užasan.

I dalje idem na isti način, kao da ništa nisam naučila. I dalje se u životu vežem za ljude od koji bi bilo najpametnije pobjeći, a što ću očito volim tragediju. I dalje vjerujem da su svi ljudi dobri i dalje svima dajem stotinu prilika da me razočaraju. I dalje sam glupa, ali neka. Neću postati kuja zbog par ljudi koji su me razočarali. Dobro nije par ljudi već mnogo manje, svi osim jedne osobe hehe. Optimizam na dijelu :P…najradije bih sad negdje pobjegla i nikad se više ne vratila. No, ja sam ipak ostala ja. Osoba bez osjećaja. Nikad me ništa ne dira. E, nevjerojatno koliko ljudi u to povjeruje ;).

Sretno svima u novoj godini, meni će biti sretno jer ću si tako sama sredit da bude :P

29.12.2008., 15:54 || Komentari (2) || Isprintaj || on/off || ^

<< Arhiva >>